Gradacijski filtri neutralne gustoće ( GND filtar ) važan su alat za fotografiranje scena visokog dinamičkog raspona, a gotovo su neizostavan suputnik svakog iole ozbiljnijeg pejzažnog fotografa. Iako važni, filtri ne mogu zamjeniti činjenicu da je potrebno biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Pravilno upotrijebljeni, oni omogućavaju da kamerom zabilježimo scenu koju bi inače bilo gotovo nemoguće snimiti.
Kad promatramo pejzaž u kojem se nalazimo, naše oči se brzo prilagođavaju svjetlosnim uvjetima odnosno svijetlijim i tamnijim područjima u krajoliku te vrlo dobro vidimo detalje i u svijetlim oblacima i u tamnom šumarku. Kažemo da ljudsko oko ima visok dinamički raspon. Za razliku od njega, kamera ima vrlo ograničen dinamički raspon. Iz tog razloga imamo poteškoća prilikom snimanja scena poput izlazaka i zalazaka sunca kada nam se dešava da ili nam je nebo presvijetlo ili nam je tlo pretamno.
Ovdje nam u pomoć priskaču GND filtri. Pomoću njih dinamički raspon scene svodimo na dinamički raspon senzora kamere. Netko će reći: „pa nebo lako mogu potamniti u Photoshop-u ili Lightroom-u“. Da, kada imate što potamniti. Ako je nebo toliko svijetlo da kamera nije uspjela zabilježiti drugu informaciju osim čiste bijele ( pregorena fotografija ) ni jedan program za obradu fotografija vam neće pomoći. Bolji rezultati se dakle dobiju kada koristimo fizički filter prilikom snimanja.
Za razliku od „digitalnog“ filtra koji može imati proizvoljnu jačinu, gustoću i prijelaz, GND filtri se proizvode u nekoliko određenih gradacija koje možemo kombinirati slažući ih jednog preko drugoga ( no to ima i svoje negativne strane ).
Koliko jaki filter koristiti? Razlika u količini svjetla u svjetlim i tamnim područjima scene nam govori koliko jaki filter koristiti. Otprilike ćemo tu vrijednost odrediti tako da uperimo kameru u tamni dio scene i očitamo brzinu zatvarača na ekranu. To isto ponovimo na svijetlom dijelu scene. Razlika u očitanju nam govori kolika je maksimalna snaga filtera koju trebamo iako je vjerojatno da ćemo koristiti nešto slabiji filter. Na primjer, na nebu smo očitali brzinu zatvarača 1/160 sekunde, a na tlu 1/40 sekunde pa u ovom slučaju nećemo trebati filter jači od ND4 odnosno 0.6 ND. Ovo je samo okvirno određena potrebna snaga filtra i ona može biti različita od stvarno upotrijebljene a što će ovisti o prirodi scene i efektu koji želimo postići.
Osim po snazi / gustoći GND filtri se razlikuju i po načinu prijelaza iz tamnog u prozirno područje. Tako se proizvode filtri sa tvrđim i mekšim prijelazom te prijelazom koji se prostire preko cijelog filtra ili samo na njegovom manjem dijelu.
Filtre sa tvrđim prijelazom ćemo koristiti kada fotografiramo scenu sa ravnim, strogo određenim svijetlim i tamnim dijelom ( ravan horizont bez refleksije na vodenoj površini ), a pozicionirati ga treba tako da prijelaz postavimo malo ispod linije horizonta. Filtre sa mekšim prijelazom koristimo pri fotografiranju scena sa ravnim horizontom i nešto slabije definiranim i razvedenijim područjem prijelaza iz svjetlih u tamne djelove ( ravan horizont, refleksija na jezeru i šuma u rubovima kadra ). Pozicioniranje filtra je isto kao i u prethodnom slučaju. Filtre sa najmekšim prijelazom ( preko cijelog filtera ) koristimo kad nemamo strogo definiran prijelaz iz svijetlog u tamno područje ili kad se objekt iz prednjeg plana svojom visinom preklapa sa nebom pa želimo izbjeći oštre, tvrde prijelaze na njemu. U slučaju poput ovoga bit će potrebno snimiti dvije fotografije te ih spojiti ili naknadno korigirati svjetlo u programu za obradu fotografija, no o tome drugom prilikom.
Postoji još jedna vrsta GND filtra, a to su reversni ( obrnuti ) GND filtri. Oni su najtamniji malo iznad polovice, prema dole prelaze u prozirno a prema gore su postupno manje tamni. Koriste se prilikom fotografiranja izlazaka ili zalazaka sunca jer je u tom slučaju scena najsvjetlija na horizontu, najtamnija na tlu a nebo je tamnije prema vrhu kadra.
Prilikom kupovine svakako bih preporučio da izbjegavate navojne GND filtre jer nisu fleksibilni pri korištenju. Za razliku od njih, sistemi sa nosačima i pločastim filterima su iznimno fleksibilni jer omogućavaju precizno pozicioniranje i kombiniranje više filtara. Koristite li širokokutni objektiv pripazite da kupite dovoljno velike filtre koji će pokriti vidno polje vašeg objektiva te da uzmete nosač filtara koji neće vinjetirati ( zatamnjivati rubove ).
Filtere možete pridržavati i rukom, no prilikom dužih ekspozicija je to zamorno i postoji moogućnost potresanja aparata ( filter mora biti prislonjen uz objektiv zbog curenja svjetla ) pa se isplati uložiti dodatan novac u nosač filtera.
Za kraj nekoliko savjeta. Pazite na kut pod kojim snimate prema suncu jer će se pojaviti odbljesak na filtru. Prilikom dužih ekspozicija i određenog kuta u odnosu na sunce postoji mogućnost pojave refleksije od filtra pa mogu biti vidljive oznake na prednjoj strani objektiva. (prekriti oznake crnim papirom ili izolir trakom ). GND filtri su vrlo korisni i kad fotografirate na snijegu. Samo ga okrenite naopačke ( tamni dio prema dole ) i zatamnite blještavi bijeli pokrivač 😉
Imate li kakvih pitanja ili trebate savjet upišite molim vas u komentar. Odgovorit ću čim budem u mogućnosti.
Do novog članka, pozdrav!
Autor teksta, Davorin Mance, zaljubljenik je u pejzažnu fotografiju i predavač na radionicama Osnove digitalne fotografije te Pejzažne fotografije. Član je Fotokluba Čakovec od 2009. a posljednje dvije godine je i potpredsjednik kluba. Do sada je sudjelovao na nekoliko zajedničkih izložaba članova Fotokluba Čakovec.
4 comments: