Fotografija pejzaža, svjetlo je kralj!

U prošlom nastavku, pisao sam o buđenju emocija fotografijama. No, bez svjetla nema fotografije pa nema ni nikakvih emocija. Za svaku fotografiju trebamo nekakvo svjetlo. Kolege koji su u studiju sami sebi stvaraju svjetlo po želji, dok smo mi koje svoje motive tražimo u prirodi ipak ovisini o “višim silama”. Naravno, uvijek si možemo pomoći filtrima, o čemu smo već pisali u pejzažnoj kuharici.

Ljudi ponekad kažu da ne idu fotografirati kad je vrijeme ovakvo ili onakvo jer je tada loše svjetlo. Naprotiv, svako svjetlo je dobro ako ga znamo iskoristiti! Dakako, nije ista ljepota svjetla pri izlasku ili zalasku sunca kao i ona sivog dosadnog zimskog dana, no i tada se daju napraviti kvalitetne fotografije koje će biti dobre na svoj način.

U ovom članku fotografijama ću prikazati najčešće svjetlosne uvjete koji vladaju u prirodi kod fotografranja. Proći ćemo situacije od izlazaka sunca, preko zlatnog i plavog sata, plavog proljetnog dana pa sve do sivila zimskih dana. Pojedinim uvjetima ćemo se vjerojatno vraćati u pejzažnoj kuharici, danas ćemo samo u par crta pokriti navedene uvjete, možda vam daju nekakvu ideju već sad u ove zimske dane!

Krenimo od izlazaka i zalazaka koji kad je nebo prekriveno oblacima nude nebrojene kreativne mogućnosti, pogotovo ako smo na vodenoj površini gdje možemo dobiti i refleksiju ili dodatne elemente koje voda pruža. Refleksije nisu nužne. I drugdje u prirodi možemo prekrasno iskoristiti takvo svjetlo, samo ćemo drugačije kadrirati.

Izlazak sunca nad rijekom
Izlazak sunca nad rijekom

Kretanje vode preko kaskada nudi dobivanje svilenog efekta vode zbog duže ekspozicije, dok se vatra na nebu reflektira i na rijeku u daljini. Fotografija nudi veliki dinamički raspon svjetla i dinamiku samog kadra.

Izlazak sunca nad kopnom.
Izlazak sunca nad kopnom.

Za razliku od prethodne fotografije, ova je ipak mnogo mirnija. Relativno statičan kadar dinamiku dobiva kretnjom oblaka preko neba te kontrastom tople boje sunca koja se probija kroz oblake kao kontrast plavičastoj hladnoći smrzutog krajolika.

Zalazak sunca nad vodom

Ima jedna sitna razlika između zalazaka i izlazaka. Iako to nije pravilo zapsano u kamenu, često će zalasci biti crveniji od izlazaka iz jednostavnog razloga jer se tijekom dana u atmosferi akumulira prašina koja sunčevoj svjetlosti kad je nisko iznad horizonta daje tu specifičnu crvenu boju, dok se preko noći ta prašina donekle slegne pa izlasci imaju nešto nježnije boje koje više vuku prema ružičastoj. To je primjetljivije tijekom zlatnog sata koji ću komentirati nešto kasnije.

Zalatak nad kopnom
Zalazak nad kopnom

Ponekad nismo iznad vode za vrijeme zalaska. Na primjeru vidimo da možemo dobiti zanimljivu fotografiju koristeći elemente koje imamo na kopnu, cestu kao liniju vodilju, kukuruz za teksturu i naravno vatreno nebo.

Često su izlasci i zalasci i bez oblaka na nebu. Tada smo malo ograničeniji jer nam je nebo prazno pa ga je poželjno staviti manje u kadar, ali evo dva primjera kako izbjeći prazninu neba a da ipak dobijemo osjećaj trenutka.

Zalazak nad morem bez oblaka
Zalazak nad morem bez oblaka

Iako na ovoj fotografiji ima ponešto oblaka, predaleko su da bi ih ukomponirali u ovakav široki pejzaž. Stoga je iskorištena tekstura mora za popunjavanje kadara,  dok je  neba ostavljeno toliko koliko treba da sunce ne bude preblizu rubu fotografije.

Izlazak sunce za vedrog jutra
Izlazak sunce za vedrog jutra

Korištenjem teleobjektiva i naknadnim izrezivanjem fotografije u panoramski format riješili smo problem jednoličnosti neba bez oblaka.  Kako ga je relativno malo u kadru, nije predosadno, a ipak ima jedan postupan prelazak od tamnije prema svijetlijoj nijansi.

Vezano uz izlaske i zalaske, treblo bi još spomenuti dva termina dobrog svjetla.
Prvi je zlatni sat. To je vrijeme prije izlaska odnosno poslije zalaska sunca kad sunce obasjava nebo i oblake a dovoljno je nisko ispod horizonta da nam se ne vidi u kadru i ne diže dinamički raspon scene.

Jutarnji zlatni sat
Jutarnji zlatni sat

Na ovoj fotografiji na primjeru možemo vidjeti ružičaste nijanse o kojima sam pisao prije. Sunce je već dovoljno visoko da počne bojati oblake, no dovoljno nisko da se ne vidi. Jutarnja izmaglica također pomaže pri omekšavanju boja.

Prije a pogotovo poslije zlatnog sata dolazi plavi sat. To je razdoblje kad se nebo zaplavi nakon što se crvena boja povuče. Kao i zlatni sat, ni plavi sat ne traje predugo i treba ga biti pripravan iskoristiti. Plavi sat posebno lijepo djeluje kada se kombinira s umjetnom rasvjetom, bilo gradova i mjesta, bilo da se ručno osvjetljava kao na primjeru koji dajem.

Nebo plavog sata kombiniranog s umjetnom rasvjetom
Nebo plavog sata kombiniranog s umjetnom rasvjetom

Na fotografji iz primjera korištena je ručna svjetiljka za osvjetljavanje puta i krošnje, pa se dobio kontrast toplog i hladnog.

Noćna fotografija - tragovi zvijezda
Noćna fotografija – tragovi zvijezda

Prije i poslije plavog sata je naravno, noć. Noćna fotografija ima svoje začkoljice, ali i nagrade. Kretanje zvijezda nebom, kao na primjeru, može nam pružiti dobru zabavu za duge ljetne noći.

Nakon što smo proletjeli izlascima i zalascima, plavim i zlatnim satima i riješili se noći, vrijeme je za dostupnije doba dana, meni jednako drago ako ne draže! 🙂 Plavo nebo, bijeli oblaci i zelena trava. Izlasci i zalasci nude posebne osjećaje i boje, no meni nema ljepšeg od toplog proljetnog dana s ogromnim plavim nebom posutim bijelim oblacima dok se u zelenoj travi šarene cvjetovi svih mogućih boja. Ono što je ovdje problematičnije je da s obzirom da je sunce visoko iznad nas jest da su sjene oštre i tamne, pa nemamo toliki raspon boja i stoga su fotografije malo plošnije. Taj dojam ćemo kontrirati kadriranjem koje će nam pomoći stvoriti osjećaj dubine prostora.

Plavo bijelo i zeleno
Plavo bijelo i zeleno

Fotografija je nastala u svibnju na međimurskim poljima, jedno malo drvo u pitomom krajoliku pod velikim nebom. Kompozicijom se ovdje ističe veličina neba iznad tla i linijama u zelenilu se dobiva osjećaj dubine.

Plavi dan bez oblaka
Plavo nebo bez oblaka

Ako nam uzmanjka oblaka, opet možemo napraviti zanimljive fotografije, samo ćemo staviti manje neba u kadar. Npr. jedan pejzaž Hrvatskog Zagorja koji svojom teksturom i bogatstvom boja zauzima veliku većinu kadra pa je ovdje neba toliko da nam da osjećaj veličine i dubine. U kadru ga je malo pa ne djeluje onako dosadno kako bi djelovalo da ga ima više od trećine.

Za kraj sam ostavio uvjete kada mnogi ni ne izlaze iz kuće, a kamoli da idu fotografirati. Što je naravno pogrešno, jer se lako dođe do zanimljvih i drugačijih fotografija. Dakako, radi se oblačnim, kišnim, olujnim danima.
Mogli bi reći da su dvije vrste oblačnog neba. Jedno je olujno kad tamni oblaci svih nijansa sive jure nebom i to su vrlo zanimljivi trenutci za fotografiranje. Dinamički raspon scene tada može biti i malen i velik, ovisi o debljini naoblake. Ako je naoblaka nešto tanja, može se probijati nešto sunčeve svjetlosti i/ili plavog neba pa imamo i jako svijetle i jako tamne oblake. Tada ćemo imati malo više problema sa bilježenjm svijetlih djelova neba, no korištenjem filtara tome se da doskočiti.

Dan sa tamnim oblacima i prekidima između
Dan s tamnim oblacima i prekidima između

Na gornjoj fotografiji imamo i tamne oblake na horizontu, prekid s plavim nebom između pa svijetlije oblake na kraju, more je tamno zbog oblaka, no vrhovi valova su naravno svjetliji jer udaraju o kopno.

Sivilo zimskog dana
Sivilo zimskog dana

Iako se to ponekad tako čini, oblačno nebo nikad nije potpuno sivo. S obzirom da je tada dinamički raspon svjetla relativno mali, uporabom filtara ili podeskponiranjem izvući ćemo više detalja na nebu i koristiti ih u relativno agresivnoj obradi da se dobije jedna tmurnija fotografija, poput ove na primjeru.

Nebo djeluje potpuno sivo, bolje reći bijelo kada je magla. Tada opet imamo dovoljno kreativnih mogućnosti. Prva je potpuno ispustiti nebo i uloviti nekakav zanimljv detalj koji dobro funkcionira bez neba.

Kadar bez neba
Kadar bez neba

Na fotografiji ima dovoljno elemenata da možemo dobiti osjećaj veličine, dubine prostora a i kontrasti su naglašeni za veći dojam bjeline zimskog hladnog dana.

Atmosfera maglenog dana
Atmosfera maglenog dana

Iako se na ovoj fotografiji magla već počela razilaziti, ima je dovoljno da sakrije i omekša konture u pozadini. Prebacivanjem u crno bijelu varijantu, dobilo se na izražajnosti kontrasta, što ne bi baš isto izgledalo da se ostavilo u boji, tj. u sivilu.

Bijelo crna fotografija
Bijelo – crna fotografija

Za kraj, ostavio sam primjer kad je magla toliko gusta da se detalji jedva naziru. Tada možemo napraviti ono što sam nazvao bijelo – crnom fotografijom. Nedostatkom horizonta naglašava se osjećaj usamljenosti, no granje u prednjem planu ipak daju osjećaj dubine i perspektive.

Nadam se da sam u vama pobudio želju da odete fotografirati i u uvjetima u kojima do sad možda i niste. Vjerjujem da sam potvrdio ono što sam napisao; da nema lošeg svjetla, samo je na nama da se prilagodimo i iskoristimo situaciju koju imamo. Imate li pitanje ili komentar, bilo bi mi drago da ga napišete ispod članka. Također, nemojte ga se ustručavati podijeliti na socijalnim mrežama. Znanje je da se dijeli!

Comments

comments


About Filip Lučin

Fotografijom se aktivno bavim od 2007. g. Pejzažna fotografija mi je strast i zadovoljstvo, a usto volim dijeliti znanje koje stječem na terenu, prateći literaturu i druge fotografe. Član sam fotokluba od samih početaka. Tajnik kluba od 2009. Također sam jedan od predavača na radionicama Osnova digitalne fotografije, te na pejzažnim radionicama. Do sad sam sudjelovao u više skupnih izložaba te sam imao samostalnu izložbu "Četiri godišnja doba" u Gimnaziji Čakovec. Član uredništva u knjigama u izdanju fotokluba.

4 comments:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *