| Autor: Susan Sontag O fotografiji Izdavač: Kulturni centar Beograda Godina izdanja: 2009. Jezik: srpski Br. stranica: 200 Uvez: meki, 20,5 x 14 cm ISBN: 978-86-7996-038-2 Područje: teorija fotografije Kazalo/Indeks: da (indeks imena) Cijena: 80,00 kn Pročitajte članke o drugim naslovima u foto-lektiri |
 |
_____________________________________________
Piše: Davor Žerjav (autor knjiga Promišljati fotografski, Kôd fotografske slike, LICA i Kreativna makrofotografija)
O knjizi: O fotografiji
Jedno od najvažnijih teorijskih djela o fotografiji u svjetskim razmjerima zbirka je eseja o fotografiji američke spisateljice Susan Sontag koja se u svojem radu najviše posvetila publicistici, književnosti i umjetnosti. Svoje eseje o fotografiji Sontag objavljuje od 1973. do 1977. i oni su, bez obzira na vremenski odmak, svježi i danas. U knjizi „O fotografiji“ sabrano je šest eseja: U Platonovoj pećini; Amerika, viđena kroz fotografije, mračno; Melankolični predmeti; Heroizam viđenja; Fotografska evanđelja; Svijet-slika. Nakon tih eseja slijedi još i kratka antologija odabranih citata fotografa, filozofa, pjesnika, reklamnih oglasa, kolumni i sl. koji na zanimljiv način progovaraju o fotografiji.
Guste i intenzivne tekstove Susan Sontag nije jednostavno čitati, jer autorica neprestance vrlo snažno i kulturološki razgranato govori o fotografiji. Posljedica je to njezine goleme i duboke načitanosti, informiranosti i vrlo britkog razmišljanja i kritičkog pogleda na povijest, esetetiku i ulogu fotografije u ljudskome društvu. Autorica uglavnom proučava ulogu fotografije u kapitalističkim društvima i navodi primjere iz američke i europske povijesti fotografske umjetnosti. Često se referira na autore kao što su Diane Arbus, Robert Frank, Alfred Stieglitz, Ansel Adams, Lewis Hine, Weegee, Garry Winogrand, Edweard J. Muybridge, Berenice Abbott, Richard Avedon, zatim na niz autora iz američkog FSA projekta (Farm Security Administration); Dorotheu Lang, Walkera Evansa, Jacka Delanoa; spominje i europske autore kao što su August Sander, Henri Cartier-Bresson, Eugene Atget, Jacques Henri Lartigue, Cecil Beaton, Andre Kertesz i drugi. U svojim esejima koristi i misli slikara, književnika i mislioca poput Walta Witmana, Andyja Warhola, Emila Zole, Gustava Flauberta, Andrea Bretona, Thomasa Stearnsa Eliota, Franza Kafke, Thomasa Hobbesa. Prema fotografiji zauzima stav da njome ljudi voajeristički bilježe svijet i događaje u njemu i na taj način izjednačavaju razinu važnosti svih događaja (taj stav ne potječe originalno od nje, već od njenih europskih prethodnika). Ono što je kao poseban doprinos fotografskoj misli dala tim svojim djelom jest uvođenje pojma ne-interveniranja u fotografskome snimanju – fotograf koji samo bilježi događaj i ne intervenira u njega bilježi ga vjerno, onaj koji intervenira u događaj ne bilježi ga vjerno. U tome je kontekstu Sontag dubljim analizama postavila fotografiju u relaciju s politikom i obrnuto.
Knjigu sam čitao temeljito i kompletno drugi puta i moram reći da je nisam uspio iščitati do kraja i da ću joj se morati vraćati u još mnogo čitanja zbog njene izrazite slojevitosti. Jednu poteškoću u čitanju čini i sloboda koju si autorica dopušta u izlaganju sadržaja – ona je potpuno neopterećena sustavnim izlaganjem, vrlo često skreće s glavne teme i voli koristiti primjere koji na prvi pogled nemaju mnogo veze sa sadržajem kojim se trenutno bavi, međutim, tek dubljim iščitavanjem stvari sjedaju na mjesto. Kako god, knjigu eseja Susan Sontag toplo preporučam svakome istinskom ljubitelju fotografije i fotografske misli.
O autorici
Susan Sontag (Susan Rosenblatt, rođena 16. siječnja 1933. u New Yorku; umrla 28. prosinca 2004. u New Yorku) bila je američka autorica, esejistica i publicistica. Poznata je po svom angažmanu za ljudska prava kao i kritici o društvenim okolnostima i vladi Sjedinjenih Američkih Država. Susan Sontag potječe iz židovske obitelji. Njen otac bio je trgovac, a majka nastavnica. Nakon smrti njenog oca, majka se vjenča s Nathanom Sontagom. Godine 1949. godine Susan odlazi u Chicago kako bi studirala francuski jezik, literaturu i filozofiju. Godine 1950. (sa 17 godina) ulazi u brak sa sociologom Philipom Rieffom. Zajedno s njim objavljuje studiju o utjecaju Sigmunda Freuda na modernu kulturu. Od 1970. godine živi s fotografkinjom Annie Leibovitz. Bila je velika kritičarka George W. Busha, njegove vlade i rata u Iraku. Smatramo ju jednom od najznačajnijih teoretičarki fotografije u svijetu. Umrla je u 71. godini od leukemije. Sahranjena je na pariškom groblju Cimetière Montparnasse.
