Prošli tjedan smo se odmorili od mora šetnjom prekrasnim arboretumom Opeka, no danas ćemo se vratiti ljetnim morskim pejzažima koji su fotografirani u smiraj dana, trenutcima kada je svjetlo vrlo zanimljivo, ponekad i čarobno.
Iako smo nešto o ovoj temi već u kuharici pisali, danas ćemo termine iz naslova podrobnije obraditi. Treba reći da su to večernja doba dana kada ljudi koji su na odmoru obično kreću na šetnju uz obalu, kad se vjetar često smiri i nastane bonaca. U to vrijeme i oni koji nemaju prevelikih fotografskih ambicija mogu uz malo volje napraviti vrlo zanimljive fotografije koje će se rado gledati u kratkim zimskim danima koji naravno uvijek dolaze!
Krenimo s onim koji dolazi prije (barem uvečer), zlatnim satom. Iako ne traje punih sat vremena, već dosta kraće, radi se o vremenu netom prije i nakon zalaska sunca za horizont. Kako svjetlost sunca putuje pod mnogo položenijim kutem te prolazi kroz atmosferu dobija crveniju boju i biva prigušeno pa su sjene mnogo blaže, ako su uopće vidljive. Nebo (a pogotovo oblaci iznad horizonta) dobivaju sve nijanse crvene boje, čiji intenzitet ovisi o stanju u atmosferi, položaju i tako dalje. O tome i o dobu godine ovisi i trajanje zlatnog sata a u jednadžbu treba još dodati i geografsku poziciju na kojoj se nalazimo. Ako ste blizu sjevernog pola, tada u zimi sunce i ne zalazi pa taj zlatni sat može trajati satima. No u našim krajevima će trajati mnogo kraće. Ali dovoljno za napraviti dobre fotografije ako ste na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Gornja fotografija nastala je za jednog zlatnog sata, oko 20:10h 11. kolovoza. 20 sekundi trajala je ekspozicija da bi se zabilježili detalji na dnu mora, a da se spriječi preeksponiranje neba korišten je gradacijski ND filtar. Kako na nebu praktički nije bilo oblaka, primjetite pastelnu boju koje je nebo dobilo.
Ova fotografija nastala je također tijekom zlatnog sata, 10. kolovoza u 20:15 h, a ekspozicija je trajala 6 sekundi. Treba reći da na ovoj lokaciji u to doba godine sunce zalazi oko 20:05 h, dakle obje fotografije nastale su pet do deset minuta nakon zalaska. Kako je bio malo oblačniji dan, sunčeva svjetlost je bila prigušena oblacima, tako da oblaci na ovoj fotografiji nemaju vatrene crte koje bi im sunce inače nacrtalo. Stoga je fotografija tonalno mnogo mirnija, pastelnija.
Iako su pejzažistima oblaci na nebu uvijek dobrodošli, ponekad su na krivom mjestu u tankom sloju razvučeni preko horizonta. To je dobra prilika za korištenje teleobjektiva da bi se sve to malo približilo. Ova fotografija nastala je 9. kolovoza u 20:40. Na 135mm pri ekspoziciji od 4 sekunde. Sunce inače i zalazi točno iza kopna na fotografiji, što se može vidjeti po jarkoj crvenoj boji iznad horizonta. Teleobjektivom sam približio slojeve oblaka čija boja ide od gotovo ljubičaste prema svijetlo žutoj. Kako možete vidjeti, ova fotografija nastala je više od pola sata nakon što je sunce zašlo za horizont, pa je u ovom slučaju zlatni sat trajao trideset, četrdeset minuta. No, to samo zahvaljujući korištenju teleobjektiva.
Pogledamo li ovu fotografiju, vidjet ćemo da smo već debelo zagazili u plavi sat. Plavi sat je dio dana između zalaska sunca i dolaska potpunog mraka, a lako ga je prepoznati po karakterističnoj bofatoj plavoj boji neba, a i već se naziru zvijezde. Na ovoj fotografiji ta boja je na gornjoj trećini fotografije ispod tamnog neba. Ako pažljivo pogledate, desno od sredine kadra, na horizontu ćete vidjeti isti kadar koji je prikazan na fotografiji nastaloj teleobjektivom. Te dvije fotografije nastale su gotovo u isti tren, ova je snimljena 9. kolovoza u 20:43 h. No, s razmakom od jedne godine. Ali kako je vrijeme zalaska isto, jasno pokazuje razliku koju čini odabir objektiva. Ekspozicija na ovoj fotografiji je trajala 30 sekundi na ISO 100. Dio iznad horizonta je tako svijetao zbog duge ekspozicije koju sam morao imati da bih uspio zabilježiti oblak na već mračnom nebu.
Na dvije preostale fotografije prikazat ću kombiniranje prirodnog i umjetnog svjetla u plavom satu. Na gornjoj fotografiji opet imamo kombinaciju plavog i zlatnog sata, ali je za količinu narančaste boje na horizontu zaslužna duga ekspozicija (30 sekundi na iso 200) i oblaci koji su se tu zadržavali pa se svjetlost već odavno zašlog sunca imala gdje zaustavljati. Ova fotografija nastala je 10. kolovoza u 20:52 h. Kadriranjem sam ipak ostavio dio plavog, već skoro mrklog neba na gornjem rubu fotografije. Upaljena ulična rasvjeta pridonjela je zanimljivosti inače crnog dijela tla iznad horizonta, a i ležaljka je djelomično osvjetljena tom istom rasvjetom.
Na posljednjoj danas prikazanoj fotografiji imamo potpunu ljepotu i mirnoću plavog sata. Za razliku od svih prethodnih fotografija, ova gleda prema istoku, dakle sunce mi je zapalo iza leđa i njegova boja može se samo nazrijeti na oblacima u daljini. Fotografija je nastala 4. kolovoza u 20:50 h. Ekspozicija je bila 30 sekundi na ISO 100. Možete primjetiti i zvijezdu u gornjem desnom dijelu fotografije koja se ponešto razvukla zbog dužine ekspozicije. Upaljena rasvjeta dodala je još jedan element mirnoj fotografiji kraja dana na malom jadranskom otoku.
Iako sam ja sve ove fotografije napravio navečer, zlazni i plavi sat postoje i ujutro, s time da mjenjaju poredak. Kako noć prolazi i svitanje se bliži, prvo kreće plavi sat. Kojeg naravno slijedi zlatni.
Točna vremena zalaska i izlaska sunca, trajanja sumraka i mnogo više za vašu lokaciju možete saznati pomoću programa The photographer’s ephemeris o kojem smo u kuharici već pisali.
Nadam se da vam je ovaj članak dao pokoju ideju za duge ljetne večeri. Iako su ovdje morski kadrovi, sve ovo važi i za rijeku, jezero ili planinu. Imate li dodatnih pitanja, slobodno ih postavite na koji god način vam odgovara, a ako vam se članak čini korisnim, podijelite ga sa svojim prijateljima na društvenim mrežama!
Prekrasno…Hvala
Divota