.
Što i kako s polarizacijiskim filtrom?
Nakon gradacijskih, drugi najčešće korišteni filtar u pejzažnoj fotografiji je polarizacijski filtar. Koristimo ga za pojačavanje zasićenosti (saturacije) boja i smanjivanje količine refleksija. Polarizacijski se filtar postavlja na prednju stranu objektiva te uklanja svjetlost koja se pod određenim kutem direktno reflektira u objektiv kamere.
.
.
Preostala svjetlost je bojom bogatija ( zasićenija ) no njezina se količina smanjila pa je zbog toga pri korištenju polarizatora potrebno produžiti ekspoziciju. Snaga filtriranja polarizatora podešava se okretanjem istog do postizanja željenog efekta i najčešće je plod eksperimenta prilikom samog fotografiranja. Generalno vrijedi pravilo da će filtar imati najjači učinak ako je smjer fotografiranja okomit na smjer iz kojeg sja sunce. Vrlo dobar način za vizualizaciju ovog pravila je da uperite kažiprst u sunce istovremeno držeći ispružen palac. Smjer u kojem pokazuje palac dok rotirate šaku ( dok je kažiprst uperen u sunce ) je smjer u kojem polarizator ima najjači efekt.
.
.
Zbog činjenice da polarizator ima najjači učinak samo u jednom pravcu, tj. najjače polarizira svjetlost samo pod određenim kutem, prilikom korištenja ovog filtra u kombinaciji sa širokokutnim objektivima dolazi do neželjenog efekta koji se ogleda u tome da svjetlo u svakom dijelu kadra nije jednako polarizirano. To znači da je na jednoj strani kadra efekt polarizatora jače vidljiv nego na drugoj. Mnogi fotografi ne vole ovaj efekt i izbjegavaju koristiti polarizator na širokokutnom objektivima.
.
.
Ovaj nedostatak ima i svoje prednosti. Primjerice, želimo li na vodenoj površini ipak zadržati dio refleksija dok u drugom dijelu kadra želimo prodrijeti ispod površine vode do zanimljivih kamenčića na dnu, nejednaki efekt polarizacije itekako ima smisla.
.
Osim s vodenih površina, polarizator koristimo i za uklanjanje refleksija sa stakla i drugih transparentnih barijera. Nažalost postoji iznimka, a to su metalne površine, s kojih su refleksije često najjače i najsvijetlije.
Pošto polarizacijski filtar smanjuje direktne refleksije, to prilikom fotografiranja visoko reflektivnih objekata utječe i na smanjenje kontrasta na fotografiji. Prilikom fotografiranja oblaka, magle i izmaglice polarizator ima suprotan učinak te povećava kontrast na fotografiji.Osim navedenih prednosti i situacija u kojima ga koristimo, polarizacijski filtar ima i nedostataka, odnosno, u određenim ga se situacijama ne preporuča koristiti, a to su:
– mogu produžiti trajanje ekspozicije
– jedni su od skupljih filtera
– najjači efekt imaju samo pod određenim kutem u odnosu na sunce
– ponekad zahtjevaju više vremena i pažnje pri kadriranju zbog rotiranja i nejednakog efekta
– ne preporuča ih se koristiti prilikom snimanja slijeda fotografija za panoramu
Što se tiče tehničke izvedbe razlikujemo linearne i cirkularne polarizacijske filtre. Cirkularni su skuplji ali i omogućavaju modernim auto-fokus sustavima da nesmetano rade, što kod linearnih nije slučaj.
Po načinu montaže/pričvršćivanja na objektiv dijelimo ih na navojne i takozvane sistemske.
Navojni se pričvršćuje pomoću navoja koji je kompatibilan sa navojem na objektivu dok se sistemski umeće u za njega predviđeni nosač koji je pak pomoću prilagodnog prstena sa navojem pričvršćen na objektiv.
Navojni su praktičniji jer su tanji, dok su sistemski fleksi
bilniji za korištenje ( brzo se stavljaju i skidaju te se mogu lako kombinirati sa drugim filtrima u jednom nosaču ).
Tehnički savjet za kraj: za širokokutne objektive, ako je navojni filtar u pitanju, kupite takozvanu „slim“ ili tanku inačicu kako bi izbjegli vinjetiranje ( zatamnjivanje u kutevima kadra ).
Toplo preporučam korištenje polarizatora unatoč višoj cijeni jer omogućava efekte koje nije moguće vjerno reproducirati ( neke uopće ) u nekom od programa za obradu fotografija.
.
Dobro svjetlo svima i do slijedećeg članka, pozdrav!
One comment: