Za dobru fotografiju treba se pomučiti, otputovati dalje, daleko, dići se rano, ostati do kasno u noć. Treće izdanje ovog serijala upoznaje vas s fotografijom autora kojem ništa od toga nije teško.
Iako mnogi prepoznaju ovaj tako karakteristični istarski motiv, napiši gdje i kad je nastala ova fotografija.
Riječ je o Motovunu, prekrasnom starom gradiću u unutrašnjosti Istre. Fotografija je snimljena početkom listopada ove godine iz vinograda na brežuljku s južne strane grada.
Poznavajući te, vjerojatno si otprilike nekakav ovakav kadar imao u glavi kad si dolazio na mjesto s kojeg ćeš ga fotografirati. O čemu si razmišljao na samom mjestu, koje si možda dvojbe imao, opiši malo proces nastajanja fotografije.
Dobro me poznaješ :). Vrijeme za fotografiranje nije odabrano slučajno.Vremenska prognoza za taj vikend je bila vrlo povoljna za fotografiranje a vegetacija je počela poprimati boje jeseni. Najavljena je umjerena naoblaka i jutarnja izmaglica uz sunčana razdoblja što je obećavalo zanimljive kadrove. Pošto sam u Motovunu prethodno bio samo jednom i to u večernjim satima, okolica mi je bila relativno nepoznata no zahvaljujući fotografijama s interneta i aplikaciji The Photographers Ephemeris lako sam odredio gdje se otprilike želim nalaziti za izlaska sunca. Podno Motovuna stigao sam otprilike sat vremena prije izlaska sunca pa sam pretpostavio da imam dovoljno vremena za pronalazak idealne lokacije za fotografiranje što se na kraju baš i nije pokazalo točnim. Naime, u potrazi za najboljom lokacijom automobilom sam prošao većinom poljskih puteva oko Motovuna te u zadnji trenutak trčećim korakom stigao na mjesto odakle sam snimio ovu fotografiju. Teško je doći na lokaciju po prvi put i odmah pogoditi pravu poziciju za fotografiranje. Sigurno je da se javljaju dvojbe. Gotovo uvijek se pitam je li to baš najbolja pozicija i nije li ona prethodna bila bolja ili ako se maknem na novi položaj neću li uprskati stvar i zakasniti. Ponekad ostane gorak okus zbog loše procjene no ovaj puta to nije bilo tako. Kako sam se osjećao? Sretno i ushićeno, to bi bile riječi koja najbolje opisuju moje stanje u tom trenutku. Prekrasan je osjećaj kad znaš da se isplatilo riskirati put od tisuću kilometara (toliko sam proputovao tog vikenda) radi fotografije kojom sam zadovoljan.
Vjerujem da si imao još kadrova s ovog mjesta, zašto si se odlučio baš za taj?
Na lokaciji sam se zadržao otprilike sat i pol. U tome razdoblju snimio sam nekoliko fotografija istog kadra ali kako se intenzitet i kvaliteta svjetla zbog kretanja oblaka mijenjala tako je između svih fotografija isplivala upravo ova. Kadrirao sam tako da vinogradi u prednjem planu zaklanjaju zgrade u podnožju brda. Različite boje lišća vinove loze poslužile su mi za raslojavanje i postizanje dubine u kadru. Iako linije koje čine potporni stupovi usmjeravaju pogled van kadra, istovremeno djeluju kao da se razmiču kako bi otkrili pogled prema glavnom motivu. Zadovoljan kadrom nadao sam se i dočekao da sunce proviri kroz rupu u oblacima i obasja samo grad i vrh brežuljka dok je okolica u laganoj sjeni. Još je jedan elemenat odlučio o izboru baš ove fotografije a to je magla koju je vjetar potjerao uzbrdo prema gradskim zidinama.
Gdje se može vidjeti više tvojih fotografija?
Na fb stranici te na Fine Art America.
Iako Davorin ima mnogo odličnih fotografija, ponajviše pejzaža, ovu sam vrlo lako odabrao. S obzirom da sam i sâm fotograf pejzaža znam koliko truda, znanja i onda na kraju sreće treba da se potrefe ovakvi uvjeti, da nam se priroda smiluje i omogući nam kreiranje ovakve fotografije. Već je o njoj autor sve rekao, ja se samo nadam da će uskoro naći put do turističkih vodiča jer ova fotografiju Istru prikazuje baš onako kako joj tepamo, kao terru magicu!
