Pejzažni je fotograf ujutro na terenu prije svitanja, a poslijepodne odnosno navečer se kući vraća po mrklome mraku ne bi li uhvatio i posljednji tračak onog posebnog svjetla i prikazao krajolik kako ga nitko prije prikazao nije. Pretpostavljate da u tim uvjetima svjetla baš i nema u izobilju te će svaki ozbiljni fotograf pejzaža koristiti tronožac. Naravno, ima i onih koji se oslanjaju na odlične performanse senzora pri snimanju na visokim ISO vrijednostima i na mirnu ruku, no takvi se nerijetko iznenade kad pogledaju fotografiju na zaslonu računala pri 100% uvećanju.
Dakle, svaki puta kada želimo savršeno oštru fotografiju, pogotovo pri produženim ekspozicijama, postavljenje fotoaparata na čvrst i stabilan tronožac nema alternative. Time je učinjen značajan korak pri dobivanju oštre fotografije. Tronožac je nezamjenjiv želite li na profesionalan način snimiti panoramu ili više ekspozicija istog kadra za HDR fotografiju. Iz svega navedenog lako je zaključiti da je za iole ozbiljnije bavljenje pejzažnom fotografijom potrebno nabaviti 
tronožac. I to ne bilo kakav, već neki kvalitetniji. Osim cijenom, kvalitetniji tronošci odskaču i kvalitetom materijala, izrade te mogućnostima prilagođavanja. No ne treba odmah kupiti najveći i najskuplji tronožac koji možete nabaviti, već treba uzeti u obzir opremu koju posjedujete, odnosno realno procijeniti što ćete od opreme (tijelo, objektivi) nabavljati u skorije vrijeme. Nije nevažan ni način kretanja do lokacije i na samoj lokaciji te vaša fizička sprema. Naime, ako pretežno pješačite ili se na fotografiranje vozite biciklom, preferirat ćete lakše i kompaktnije modele. Ako se pak svuda vozite automobilom i do mjesta snimanja imate kraće pješačke rute, tada vam težina neće predstavljati problem. Posjedujete li punokrvni dSLR s nekim većim teleobjektivom, robusnost i velika nosivost su obavezne karakteristike vašeg budućeg tronošca. 
Da bi doživljaj fotografiranja bio potpun, potrebno je tronožac ekipirati kvalitetnom glavom koja će omogućiti sigurno i precizno pozicioniranje fotoaparata u željeni položaj. Glave dolaze u dvije 
osnovne grupe tzv. pan head i ball head (fluidne i kuglaste). Prve omogućavaju zaključavanje svake osi okretanja zasebno dok kuglaste odjednom zaključavaju sve smjerove kretanja. Iz osobnog iskustva, za fotografiranje pejzaža preporučam korištenje kuglaste glave, uz izbjegavanje ulaznih modela osim ako nemate zaista lagani fotoaparat (Olympus PEN, Sony NEX i slično). Kao i kod tronošca, glavu kupujte prema opremi koju posjedujete. Vrlo važan podatak je onaj o nosivosti jer glava mora u svakom položaju, neograničeno dugo držati fotoaparat savršeno na mjestu. Ako uz fotografiranje želite snimiti i pokoji kvalitetniji video, fluidna glava (pan head) je bolji izbor od kuglaste. 
Da rezimiram, pri nabavci tronošca i glave trebali bi obratiti pažnju na slijedeće njihove karakteristike:
– nosivost – trebala bi biti 20-30% veća od težine najteže kombinacije tijela i objektiva koju posjedujete ili mislite nabaviti.
– masa – što lakši to bolji, karbonski su bolji od aluminijskih (i skuplji), kod glave nije toliko bitna karakteristika.
– kompaktnost – noge se mogu sklapati u 3,4 ili 5 sekcija pri čemu više sekcija znači manju sklopljenu dužinu (značajno kad na fotografiranje odlazite biciklom).
– cijena – nekakva optimalna srednja kombinacija će vas uvijek doći od 1200 do 1600Kn, bez obzira na proizvođača i razlika (ušteda) od 200-300 kn ne bi trebala biti prepreka za nabavku kvalitetnijeg tronošca i glave.
– snimate li isključivo fotografije ili želite snimati i video – za fotografije kuglasta a za video fluidna glava.
One comment: