Danas u pejzažnoj kuharici obrađujemo još jedan čest motiv u pejzažnoj fotografiji, to su putevi u pejzažu. Asfaltirani, makadamski, kozji, virtualni, sve su to putevi koje možemo zabilježiti na fotografiji.
Od kad je života na zemlji, od tad je i putovanja. Ljudi su od najranije povijesti putovali u potrazi za hranom, kao i životinje. Dok se većina ljudi danas više ne seli u potrazi za hranom, životinje i dalje imaju migracije preko cijele planete, najčešće zbog parenja. Vjerojatno svi znamo priču o rodi Malenoj i njenom rodanu Klepetanu koji se svake godine vjerno vraća iz daleke Afrike. Uz izum kotača, savladavanje konstrukcije cesta jedna je od navećih postignuća čovječanstva. Još od antičkih pa i starijih civilizacija, ceste su gradili napredni a uništavali barbari. Veliko rimsko carstvo svoju moć i svoje legije brzo je širilo upravo zahvaljujući cestogradnji. I dan danas, neke ceste u našoj zemlji prate svoje rimske preteče. Odlika srednjeg vijeka je (među ostalima) upravo povratak nesigurnosti putovanja, baš zbog prestanka održavanja cesta.
Cestama su dolazile vojske, pisma, namirnice, ljubavi, bolesti, sretne i nesretne vijesti, sve je dolazilo cestama, putevima, puteljcima. Nije ni čudo da su danas ceste (osim nužnosti koje današnje doba nameće) jedna linija u široki, ponekad nepoznati svijet. Tko god je ikad šarao prstom po atlasu, pratio je puteve koji su ga vodili do novih gradova, planina, jezera, šuma. Bilo da su ti putevi prirodni, poput rijeka ili pak su ih napravili ljudi. U našem jeziku od riječi put je došla riječ putovanje, riječ koja mnogima znači i uzbuđenje, bijeg od kolotečine, istraživanje, zabavu.
Pa kako onda ne bi puteve uključili i u fotografiju? Tim više što će nam u kadriranju putevi ili staze često služiti kao linije vodilje. Kao što znamo, naše oko voli imati nešto što će ga uvesti u fotografiju, mjesto gdje će započeti svoj put kroz fotografiju, bile to linije koje su rubovi elemenata na fotografiji ili pak seoski makadamski put. Oko će hrabro stupiti u fotografiju i slijediti put koji smo mu pripremili kroz prednji, srednji i stražnji plan naše fotografije.
Putevi na fotografiji, mogu biti samo naznake linija kao na gornjoj fotogafiji polja uljane repice. Gdje su samo kao tragovi ostale paralalne malo tamnije linije koje nas vode od početka fotografije preko valovitih brežuljaka do zelene šume i oblaka na nebu u stražnjem planu.
S druge strane, put ni ne mora biti put, već su dovoljni samo tragovi u snijegu da bi ih ljudi percipirali kao puteljak, kao mjesto kuda treba ići, jer već je netko prije njih prošao tuda.
Koristeći teleobjektiv, puteve možemo koristiti kao linije koje dijele kadar na nekoliko dijelova, tako stvarajući zanimljive kompozicije.
Kao što na naslovnoj, a i fotografijama ispod možete vidjeti kako u panoramskoj fotografiji puteve možemo koristiti da dobijemo zanimljive efekte.
Na gornjoj fotografiji imamo glavnu liniju vodilju kroz kadar prema zalazećem suncu, ali i da rabijemo monotoniju, imamo jedan put koji vodi nekud u daljinu, u polja.
Na ovoj pak imamo sivo zelenu krivulju koja opet dijeli fotografiju na dva dijela, dodaje perspektivu daljine i dubine na fotografiji.
I naravno, drvoredi koji su obično oko puteva i cesta često će nam biti zanimljivi fotografski motiv, kao na fotografijama niže.
Da zaključim, iako pejažni čistunci neće pristati na prikazivanje ljudskih tvorevina u fotografiji pejzaža, ja ću i dalje, a to preporučam i vama, puteve i puteljke obilato koristiti da bi fotografijama dodao osjećaj prostornosti, dubine, perspektive, ili da bi jednostavno imao neku liniju vodilju koja će dobro poslužiti kao vodič oku po fotografiji. Što se tehnikalija tiče, puteve ćete u kadru smještati ovisno o onome što je oko ili u nastavku puta. Obićno će biti negde u nekoj od donjih trećina pa će ići prema centru, ako ćete željeti naglasiti sam put, stavit ćete ga u sredinu da nas vodi u daljinu. Možda sam vam s nekom od fotografija i dao ideju, ako jesam, bit će mi drago vidjeti vaš komentar.
