Evo nama nove srijede i novog nastavka serijala, danas je s nama Davor Žerjav s kojim iznimno umjesto o jednoj fotografiji razgovaramo o jednom projektu.
S obzirom da te u protekle dvije godine obilježio projekt LICA, za one koje se još nisu susreli s njim, opiši ga.
LICA su zamišljena kao moj fotografski projekt u kojem se javljaju ljudi koji žele svoj portret i time sudjeluju u tom projektu poklanjanjem svojega lica javnosti, jer projekt je javni. Do sada je snimljeno 375 jedinstvenih portreta, a projekt će potrajati još godinu dana, tako da pretpostavljam da će na kraju biti blizu 700 portretiranih osoba. To je velik broj, ali projekt sam baš tako i zamislio – s velikim brojem ljudi i s gužvom na snimanju kako bih se prisilio na brzi i (meni) stresni rad s ljudima koje uglavnom ne poznajem. To će mi omogućiti da se još više izoštrim u fotografiranju i steknem još veće iskustvo u komuniciranju s ljudima ispred objektiva, recimo da mi to dođe kao neko „stažiranje“. Vizualno, portreti su crno-bijeli radi likovnog pojednostavljivanja kompozicije i postizanja voluminoznosti, jer u crno-bijeloj fotografiji tonski prelazi dolaze do izražaja i pojačava se dojam trodimenzionalnosti građe lica. Inspiraciju sam pronašao kod nekih od svojih najdražih autora; Nadara, Avedona i Hurleya. Na kraju projekta sigurno će biti izložba odabranih 40-ak fotografija, a po mogućnosti ću izdati i fotomonografiju.
Opiši nam tehničku stranu fotografiranja projekta? Što koristiš od rasvjete, pozadina, itd.
Tehnički, projekt je studijski, dakle, snimam u zatvorenome prostoru s crnom ili bijelom pozadinom koja mi omogućuje da samo lice dođe do izražaja. Od rasvjete koristim speedlite bljeskalice s dvije vrste modifikatora – bijelim kišobranima i saćastim nastavcima. Uglavnom su svi portreti snimljeni s četiri rasvjetna tijela. Snimam pomoću 50 milimetarskog objektiva koji je ujedno i moj najdraži objektiv koji posjedujem – oštar je, precizan i vrlo lijepo crta. Nisam prvenstveno koncentriran na rasvjetu, iako pazim kako osvjetljavam ljude. Važnije mi je dobiti izraz lica za koji smatram da dobro reprezentira osobu koja se nalazi ispred mojega objektiva.
Mogao sam za ovo predstavljanje odabrati bilo koje lice, sva su zanimljiva na svoj način. Reci što je najteže u ovom ipak brzinskom fotografiranju portreta i kako biraš lica koja da tako kažem, idu dalje? Zasigurno i nije baš lak izbor.
Najzahtjevniji dio portretne fotografije svakako je uspostavljanje komunikacije sa subjektom snimanja i njegovo pripremanje na sam čin snimanja. Svi ljudi koji se nađu u situaciji fotografiranja pružaju određeni otpor prema činu snimanja – ili protestiraju što su se našli u takvoj situaciji pa reagiraju nervozno ili osjećaju nelagodu, sram, gube sigurnost ili pretjerano prihvaćaju čin fotografiranja pa zauzimaju pozu, stavljaju „masku“, glume i ne ponašaju se kao što bi se inače ponašali. Dakle, najteže je u cijeloj toj priči opustiti subjekt i od njega dobiti prirodnu reakciju i njezino ili njegovo „pravo“ lice. Kod nekih je to više izraženo pa snimanje traje dulje, a kod nekih je ljudi to manje izraženo pa je i snimanje kraće. Bilo je i nekoliko izrazito zahtjevnih i tvrdoglavih subjekata koji mi nisu dovoljno vjerovali, odnosno preciznije, ja nisam pronašao način da zadobijem njihovo povjerenje u potpunosti. Međutim, još nijedan sudionik projekta nije odbio pokloniti mi svoje lice za projekt. Među portretima koje sam do sada napravio, naravno, postoje oni koji su uspješniji i manje uspješni. Radi se o malim nijansama. Za dobar portret ne treba nasmiješena, mlada i atraktivna osoba s pravilnim crtama lica. Mene interesiraju svi ljudi – fizički atraktivni i oni manje atraktivni, mladi i stari, muškarci i žene, ozbiljni i neozbiljni, jakoga i izraženog karaktera i oni koji su povučeniji. Kad biram bolje portrete, zapravo biram one za koje smatram da su uspješni u smislu da reprezentiraju osobu, njezinu prirodu i karakter, a to je najviše do mene kao autora – ako sam uspio u jednome kadru izvući iskrenu reakciju, neposrednost u komunikaciji koja se vidi na slici, onda je portret uspio. A i kao što si rekao, jako je teško izdvojiti najuspješnije, ali pokušavam biti strog prema sebi.
Reci gdje se može vidjeti više tvojih radova, LICA pogotovo? Ako pripremaš novi termin fotografiranja onda je ovo zgodna prilika da ga najaviš?
Fotografije se mogu pogledati na mojem facebook profilu u albumu LICA te na Fotozine-u u albumu istoga naziva. Novi termin fotografiranja bit će u subotu 24. siječnja 2015.
Kao što sam u razgovoru natuknuo a Davor potvrdio, većinu njegovih radova u zadnje vrijeme čine ove fotografija iz projekta “Lica”. Iako sam kod drugih predstavljenih radova do sada često tražio fotografije koje su drugačije od onog što inače rade, ovdje sam baš želio predstaviti ovaj projekt. Kako sebe ne mogu zamisliti da se na toliko vremena posvetim isključivo jednom zadatku, svakako sam želio da se ovaj Davorov projekt još malo promovira. Želite li vidjeti neko drugo lice, svakako kliknite na poveznice na albume, a zasad uživajte u ovome.
