Nedavno sam kolegu iz kluba koji najradije fotografira pejzaže odvraćao od ideje da proda svoj teleobjektiv. Jasno je da se lako začarati širokoutnim objektivom i jedinstvenim pogledom koji nam on pruža.
No, koliko god se taj pogled činio jedinstvenim s vremenom nam kadrovi postaju poprilično isti, gdje god bili. Nešto (ponekad bilo što) u prednjem planu, pa onda nekakav srednji plan s refleksijom u vodi ili nekakvim poljem nečega pa zadnji plan s obiljem oblaka i lijepim svjetlom niskog sunca. Mnoge moje fotografije jesu upravo ovakve i ne vidim ništa loše u tome, ali isključivim korištenjem širca limitiramo se i kreativno (više ne vidimo ništa što nije dovoljno široko za njega) i sužavamo si mogućnosti na raznim lokacijama.
U mom ruksaku su tri objektiva koji pokrivaju žarišnu duljinu od 10 do 300mm. Najčešće naravno koristim 10ak milimetara, no ima mjesta gdje je to jednostavno preširoko i i gdje me ta žarišna duljina ograničava.
Nisam morao mnogo kopati po arhivi, nedaleko od Čakovca je planina Ravna Gora na kojoj sam s kolegama iz kluba često fotografirao. S obzirom na konfiguraciju terena (Na vrhu ja plato, ispod kojeg se planina okomito spušta. I onda par stotina metara niže su pitoma sela) širokokutni objektiv je jednostavno preširok i fotografije nastale njime su prepune prostora koji je u pravilu nezanimljiv a ono što je zanimljivo je premalo i preudaljeno.
Primjer prvi, sunce je zalazilo, nad dolinom je lebdjela niska naoblaka koja ipak nije zatvarala pogled u podnožje. Ova fotografija je već na 20mm žarišne, dakle okrenuo sam zum na svojoj sigmi 10-20 do kraja. Kadar nije loš, svačega ima na fotogafiji, zalazećeg sunca, siluete planina i stabala u prednjem planu, čak se naziru kuće u dolini. Na fotografiji ima mnogo elemenata no ni jedan nije onako do kraja izražen.
Promjenom objektiva (28-70) i žarišne duljine na 38mm, već pričamo malo drugačiju priču. Sunce je izraženije, jer je naravno veće u kadru. Od prednjeg plana nam je ostao samo mali trokut koji nam služi za dodatno naglašavanje dubine. Podnožje planine i kuće se već jasnije naziru, i time što su veće i postaju manje prema oblacima koji se valjaju nad njima. Nekako su ti kontrasti jači i fotografija je dinamičnija.
Zumiranjem na 70mm, došli smo do prave čarolije, kontrasta hladnih i toplih boja, pomalo bajkovit zimski prizor.
Kao što možete vidjeti iz ove tri fotografije, dobro bi bilo da na lokaciji uvijek isprobate sve objektive koje imate, iako možda već kadar i imate u glavi. Isprobavanjem ćete možda vidjeti i napraviti fotografiju koju i niste planirali. Najgore je kad dođete negdje i shvatite da vam je objektiv jednostavno preširok i da kadrove koje vam lokacija nudi s njim jednostavno ne možete zabilježiti.
Ukoliko ste se i vi dvoumili ili možda troumili, treba li vam (za pejzaže) još koji objektiv osim širokokutnog, nadam se da se više ne mučite. Odgovor je svakako, da, treba vam.
