Nova, zimska srijeda donosi nam vrućinu koncerta s fotografijom 2Chellosa. Više o fotografiji pred vama i njenom autoru pročitajte u novom izdanju našeg serijala.
Tvoj fotografski forte je koncertna fotografija, reci kako i zašto?
Stvar je prosta.Volim, obožavam koncerte. Naročito rock i pop koncerte, ali ništa manje ni jazz ili koncerte klasične glazbe. Npr. prije nekih 6,7 mjeseci je u čakovečkom Centru za kulturu gostovao planetarno popularni pijanist Maksim Mrvica. Nakon što sam napravio nekoliko fotografija, otišao sam na balkon Centra za kulturu, zatvorio oči i uživao u Maksimovim majstorijama. Bilo je sjajno i mogao bih ga slušati i slušati… do jutra. Samo mi nije jasno kako to da, unatoč tome što nam CZK Čakovec dovodi vrhunske glazbenike, glazbenike sa samoga vrha svjetske glazbene ljestvice, dvorana često nije popunjena “do daske”. Vjerujem da bi trebalo “deti glave skupa” i naći način kako da se u dvorani traži karta više. Ima I jedan amaterski sniman video klip sa toga koncerta. Pojačajte zvučnike: https://www.youtube.com/watch?v=uEZWSN40BFE
Ups! Malo sam skrenuo, ali da se vratim na temu. Vjerujem da je jedan od razloga zašto volim fotografirati koncerte i taj što me je stariji brat odveo, sada već daleke 1988.godine, u Beč na koncert Pink Floyda. Stadion na Prateru je bio pun “ k`o šipak” i kada su Gilmour i ekipa zasvirali nije bilo dlake na koži koja se nije naježila. Bio je to šou, zvuk i scenografija koji sam duuugo sanjao. Na tome koncertu sam požalio što nemam baš nikakav fotoaparat i od tada se trudim ne požaliti isto.
Dobro je znati, kada se istovremeno vole koncerti i fotografija onda se uživa duplo. Preklani sam bio na 39 velikih koncerata širom regije ne računajući koncerte tipa Arcus, Paladin, Podroom… Za 2014. Još nisam napravio inventuru, ali bude uskoro. Kada se nađe malo viška vremena uživam u koncertima preko fotografija koje napravim.
Osim same svirke i fotografiranja jako mi se sviđa taj neki tzv. “koncertni muving”. Rado i često upoznam nove, drugačije ljude, a nerijetko i same glazbenike. Velika je čast, ali i privilegija osobno upoznati i popričati sa velikim Arsenom ili npr. gospodinom Nenadom Bachom, Massimom… Sve to zajedno iznjedri lepezu tako divnih i snažnih emocije da je to –divota. Neprocjenjivo!
Reci nam nešto o ovoj fotografiji planetarno popularnih 2CHELLOS. Kada i gdje je nastala, kako je bilo na samom koncertu?
Upravo tako kao što si rekao, planetarno popularni dvojac violončelista koji sviraju pod imenom 2CHELLOS i koje nije potrebno posebno predstavljati.
Fotografija je nastala 2014. godine u Varaždinu na Špancirfestu. Tada sam bio drugi puta na njihovom koncertu i sreća je što te večeri nije padala kiša pa je koncertni prostor bio pristojno popunjen, gotovo pun. Ogroman broj ljudi je bio i izvan koncertnog prostora i već se prije početka nastupa stvorila jedna sjajna atmosfera čiste pozitive. Nastupi 2Chellosa su redovno vrlo osebujni jer na instrumentima koji su namjenjeni prije svega za sviranje klasične glazbe, na oduševljenje publike, sviraju obrade poznatih rock i pop pjesama. Želim napomenuti da je vrlo važan i način obraćanja publici, a Stjepan to odradi baš šarmerski. Otprilike godinu dana prije sam napravio jedan amaterski sniman video klip u Areni Varaždin, a koji se može pogledati tu:
https://www.youtube.com/watch?v=e4fgfbttwrk
Špancirfest je sjajna destinacija za upijanje koncertnih emocija i nije bez razloga što je festival dobio naziv “Festivalu dobrih emocija”. The New York Times je Varaždin i Špancirfest lani izdvojio kao jednu od 52 svjetske destinacije koje se moraju posjetiti, a i Englezi su ga također uvrstili među najbolje hrvatske festivale, a jedno i drugo je potvrda iznimne kvalitete organizacije, pa i glazbenih izvođača. Imamo sreće što nam je Varaždin tako blizu i što su cijene ulaznice jako prihvatljive. Naročito ako se kupe za sva koncertna događanja.
U svakom slučaju konceti Stjepana Hausera i Luke Šulića su nezaboravni.
Fotografirati koncerte je zahtjevno, zbog promjenjivog i često oskudnog svjetla, izvođači često i ne vole baš da ih se fotografira sa “velikim aparatima”, koje su zamke i začkoljice koncertne fotografije?
Svaka vrsta fotografije je manje ili više zahtjevna i puno ovisi o afinitetu, interesu ali i količini ljubavi sa kojom je odrađena. Činjenica je da je kod opremanja pozornice u Hrvatskoj zaposleno premalo majstora svjetla i da svjetla u pravilu nedostaje i stoga je tehnička mogućnost foto opreme uvijek dobrodošla.
Meni je svaki koncert novi izazov, nova pustolovina u fotografskom smislu jer su uvjeti na pozornici uvijek drugačiji. Tu mislim na količinu i intenzitet izmjene svjetla, vrstu svjetla, dim, kretanje po pozornici… Koncertna fotografija se u pravilu odrađuje sa ručnim postavkama i bez blica, a ja vrlo uspješno koristim i monopod. Veliku pozornost treba obratiti i na čuvanje opreme na način da ti je netko ne zalije tekućinom. Na nekim koncertima sam svjedočio o pravim pivskim vodoskocima.
Također se nikada ne zna koliko vremena će fotografi imati za fotografiranje. Najčešće to budu prve tri stvari. Nekada se dogodi da fotografi dobe dopusnicu da fotografiraju samo jednu, prvu stvar, a nekada nema ograničenja.
Naravno da se dogodi da izvođač zatraži od organizatora koncerta da se ne fotografira iz foto pita. To mi se zadnje dogodilo lani u Varaždinu na koncertu Blondie. Tada su Debby i ekipa inzistirali da se fotografi maknu na nekih 30 ili 40 metara od pozornice I to se treba ispoštovati. Naravno da u takvim slučajevima oprema igra jednu od najvažnjih karika da se dobije prihvatljiva koncertna fotografija.
Želi li netko vidjeti više tvojih fotografija, gdje te može pratiti?
Kako je moja web stranica u izradi za sada je moguće pogledati jedan manji opus jedino na fbook profilu: https://www.facebook.com/foto.buki
A neki od mojih amaterski snimanih koncertnih video klipova se mogu, ako se ima viška vremena, pogledati tu: https://www.youtube.com/user/0102buki/videos
Kako je Branko i sam napomenuo, fotografirao je mnogo koncerata i stvarno sam mnogo dobrih fotografija vidio dok sam birao jednu koju ću predstaviti ovdje, no mislim da je ovo fotografija s kojom se ne može pogriješiti. Glazbenici koji su u proteklih nekoliko godina doslovno poharali svijet i njihova fotografija tako specifičnog njihovog izgleda kad nastupaju, tko je pogledao koji njihov glazbeni spot, zna o čemu govorim. 🙂
