U današnjem nastavku serijala vraćamo se autoricama i ljudskom biću kao motivu.
Irena, u klubu si već dosta dugo vremena i tvoje fotografije su uglavnom bile one tvoje djece ili putovanja s njima. Kako bi rekli Phytonovci, ovo je nešto potpuno drugačije! Kako i zašto je nastala ova fotografija, je li dio serije?
Ova je fotografija nastala u 7. mjesecu 2013. godine u Martijancu, u dvorcu Patačić-Rauch. Snimljena je za potrebe moje prve zajedničke izložbe u sklopu našeg kluba, kojeg sam član već 3 godine. Tema je bila crno bijela fotografija. Ova je dio serije uz koju idu još tri fotografije uz još jednu s kojom sam također prisustvovala na izložbi.
Nago ili polunago žensko tijelo uvijek je privlačno za publiku, mušku pogotovo. No takva fotografija ne znači uvijek jeftinu erotiku. Čime si se ti vodila stvarajući ovu fotografiju?
Fotografija je nastala u stvaralačkom periodu kada sam se još „tražila“ (da se tako izrazim) u kojem smjeru uopće želim da moj put, što se fotografije tiče, ide. Promatrajući tako fotografije drugih autora ubrzo sam shvatila da osim fotografiranja djece, želim fotografirati i lingerie jer osjećam da tu moja kreativnost i smisao za umjetnost najviše mogu doći do izražaja. Ovakva vrsta fotografije nije jednostavna za napraviti jer je velika razlika između jeftine erotske fotografije (kojoj smo često izloženi) i umjetničke fotografije. Da bi napravio umjetničku fotografiju prije svega sam moraš biti umjetnička duša i poznavati barem osnovno povijest umjetnosti.
Opiši malo proces nastanka fotografije, gdje ste bile, nekakve zamke, anegdote?
Dakle, kao što sam prethodno spomenula fotografija je nastala u Martijancu, u dvorcu Patačić-Rauch. Kako u ono vrijeme nisam imala najbolju opremu za fotografiranje tako mi je u pomoć, kako svojom opremom tako i asistiranjem, uskočio kolega iz fotokluba Petar Sharpeye Sabol kojem se ovim putem najsrdačnije zahvaljujem. Fotografirala sam sa Sonyem a99. Lokaciju fotografiranja smo odabrali sasvim slučajno i uvidjeli smo da se model savršeno uklapa u ambijent. Model je bila moja prijateljica Martina. Atmosfera je bila jako opuštena iako je njoj to bilo prvo takvo iskustvo što se tiče fotografiranja (a moram priznati da i meni isto tako). Nekakvih posebnih anegdota sa snimanja nije bilo osim što su nas na samome kraju (kada smo fotografirali vani) izjeli komarci.
Imaš li želje ponoviti nekakvo takvo ili slično fotografiranje, može li te se kontaktirati, gdje se može vidjeti više tvojih radova?
Ovo je definitivno vrsta fotografije koju bih željela raditi i u budućnosti. Trenutno se moje fotografije mogu vidjeti na mojem Facebook profilu, gdje me se također može kontaktirati u vezi dogovora foto sessiona.
Nije bilo teško odabrati ovu fotografiju za predstavljanje u serijalu. Iako naravno lijep portret djeteta uvijek odgovara, želio sam Irenu predstaviti s nečim što je poprilično drugačije od onoga što bi se od jedne pomalo povučene majke po nekakvoj inerciji moglo očekivati. Jak kontrast crno bijele fotografije, kontrast crnog intimnog rublja na goloj koži, interijer koji ne otkriva mnogo. Nadam se da će se naći još netko tko će Ireni pozirati u budućnosti.
