Nekako se poklopilo da sam u zadnjih možda mjesec ili dva dana imao prilike čuti potpuno oprečna mišljenja o nužnosti prednjeg plana u pejzažnoj fotografiji. Jedan je bio na webinaru, gdje je autor vrlo uspješno na primjerima pokazao da prednji plan nije (uvijek) nužan. S druge strane, razgovarao sam s kolegom fotografom koji se vratio s jedne točke jer nije bilo prednjeg plana koji bi njega zadovoljavao..
Kad sam prošetao svojom galerijom, primjetio sam da sam uglavnom i sam slagao (širokokutne) kadrove tako da u većini slučajeva imaju nekakav prednji plan. I to je ono što me navelo na razmišljanje. Je li ikakav prednji plan bolji od nikakvog, ili je možda nikakav bolji od ikakvog?
Prije nego pokušam odgovoriti na to pitanje, razmislimo malo o prednjem planu. I sam kao jedan od predavača polaznicima radionica u Fotoklubu Čakovec, kažem da je dobro imati prednji, srednji i zadnji plan da bi dočarali dubinu na fotografiji, da bi postavili ulaznu točku za fotografiju, točku od koje će oko dalje krenuti istraživati fotografiju, itd… I to uglavnom stoji. Pogotovo kad koristimo širokokutne objektive koji svojim prikazom fotografske slike naglašavaju i preuveličavaju veličinu objekta u prednjem planu, a one u zadnjem čine malenima.
No, tu se srećemo s problemom prednjeg plana. Nemamo uvijek na lokaciji prednji plan koji je nešto posebno. Znam, poseban prednji plan je u očima fotografa, ono što je meni posebno ne mora biti i vama, no trebamo li baš uvijek nešto stavljati na dno fotografije da bi dobili taj mitski prednji prednji plan, tu stepenicu u fotografiju?
Mislim da ipak ne trebamo. Jer, ne slažemo scenu prema kadru nego kadar prema sceni. Lako se dati zavesti širokokutom objektivu, njegovom velikom oku koji nas jednostavno zove da pejzaž prikažemo ogromnim, širokim i to sve koristeći blizu-daleko kompoziciju. Znam, i sam sam često sužanj takvog promišljanja i slaganja kadrova.
Ponekad se treba othrvati tom porivu da uvijek nešto uguramo u prednji plan, nekakav kamen, list, što god. Pejzaž je lijep i bez vrištećeg prednjeg plana.
Pogledamo li fotografije koje prilažem uz članak, vidjet ćete da ni jedna nema izražen prednji plan. Iako sam na svakom od tih mjesta mogao nešto ugurati u taj mitski prednji plan, odlučio sam se suzdržati od ikakvog posebnog prednjeg plana. Radije sam kadrove složio na drugačiji način na koji prikazujem dubinu, visinu ili širinu pejzaža na fotografiji.
