Često nas ljepota krajolika toliko obuzme da ga poželimo cijelog obuhvatiti jednom fotografijom. Ponekad nas u tome onemogućava objektiv kojeg posjedujemo a ponekad ako i stane sve u vidno polje objektiva, nismo zadovoljni razinom detalja vidljivih na fotografiji. U oba slučaja možemo se poslužiti jednostavnom tehnikom snimanja panorama.
Za razliku vremena kada se snimalo isključivo na film, kada su se panorame snimale posebnim kamerama ili spajale ručno, danas je izrada panorama, odnosno proces spajanja fotografija, izuzetno jednostavna i vremenski nezahtjevna rabota. No da bi spajanje fotografija prošlo brzo i bezbolno te da završnim rezultatom budemo zadovoljni, potrebno je ispravno i kvalitetno snimiti sve fotografije namijenjene spajanju u panoramu.
Najprije nekoliko riječi o postavkama fotoaparata. Tekst u nastavku namijenjen je vlasnicima aparata koji omogućavaju ručno podešavanje svih postavki, no ni vlasnicima kompakata i mobitela neće naškoditi ništa od napisanoga.
Za kvalitetne panorame potrebno je koristiti širokokutni objektiv, odnosno najširi normalni koji posjedujete. Namjestimo otvor blende (obično f/8 do f/11) i balans bijelog te ručno fokusiramo na željenu udaljenost. Navedene postavke ostaju iste za sve fotografije u panorami. Iako fotografije za panoramu možete snimiti iz ruke (pogotovo kad ima puno svjetla), preporučam korištenje tronošca, a za vrhunske rezultate još i panoramsku glavu za fotoaparat. Postavimo fotoaparat u vertikalni položaj i započnemo snimati niz fotografija. Ja započinjem na lijevoj strani scene i snimam prema desnoj. Poželjno je preklapati kadar 20-30% kako bi osigurali dovoljno zajedničkih točaka za povezivanje fotografija. Broj snimljenih fotografija ovisi o širini scene koju želim zabilježiti i objektiva koji koristim. Osim horizontalnih, možemo snimiti i vertikalne panorame, primjerice kada želimo snimiti cijeli slap.
.
.
Ako panoramu snimate kompaktnim aparatom ili mobitelom, većina njih ima takozvani panorama mod (konzultirajte upute za korištenje). Pošto na takvim uređajima kadriramo gledajući ekran, sam aparat je udaljen od osi rotacije što nije dobro za snimanje panorame. Poželjno je dakle fotoaparat držati što bliže tijelu (osi rotacije). Navedeno vrijedi i za vlasnike dSLR aparata koji panorame snimaju iz ruke.
Fotografije za panorame možemo snimati u jednom ili više redova. Snimanje u više redova najčešće se koristi za snimanje sfernih panorama i za takvu vrstu snimanja poželjno je koristiti panoramsku glavu na koju pričvrstimo fotoaparat.
Panoramska glava omogućava da fotoaparat postavimo tako da nodalnu ili ulaznu točku objektiva dovedemo u os rotacije oko tronošca. Nodalna točka je centar optičkog sustava unutar objektiva i zrake svjetlosti prolazeći kroz nju ne mijenjaju smjer. Ako je os rotacije izvan nodalne točke tada se javlja pogreška paralakse koja je to izraženija što su objekti u prednjem planu bliže kameri.
Nodalnu točku objektiva možete pronaći jednostavno, potrebna vam je panoramska glava i dva vertikalna objekta od kojih je jedan vrlo blizu kameri a drugi je udaljen. Postavimo ih tako da između njih vidimo mali razmak. Aparat pomičemo po šini panoramske glave sve dok se razmak ne prestane mijenjati.
.
.
.
Sad kad su fotografije snimljene, potrebno ih je spojiti u panoramu. Postoji više programa pomoću kojih to možemo učiniti a ovdje navodim samo neke:
Hugin, odličan open source program koji omogućava potpunu kontrolu nad procesom izrade panorama.
The Panorama Factory ($79.95 / besplatna probna inačica 30 dana) jedan od najpoznatijih programa za izradu panorama. Omogućava i izradu VR panorama.
PTGui ($79.00 / besplatna probna inačica).
MS ICE mali i besplatan alat iz Microsofta.
.
.
I još mnogo drugih ( Google je vaš prijatelj 🙂 )
Panorame koje ja snimam nisu zahtjevne pa za njihovu izradu koristim MS ICE.
O samom programu u nekom drugom članku.
.
