piše: Davorin Mance, predavač na radionicama Osnove digitalne fotografije fotokluba Čakovec
Scena visokog dinamičkog raspona je svaka scena koja sadrži izrazito tamna i izrazito svjetla područja pa na uobičajen način ( snimanjem jedne ekspozicije ) nismo u mogućnosti zabilježiti detalje po cijeloj sceni te nam fotografije ili nemaju detalja u svijetlim dijelovima scene ( kažemo da su „pregorene“ ) ili su pre tamne u sjenovitim dijelovima. Tipičan primjer takvih scena su zalasci sunca, pa ću ovdje prikazati izradu fotografije visokog dinamičkog raspona upravo na jednoj takvoj fotografiji.
Pri fotografiranju scena visokog dinamičkog raspona javlja se problem nemogućnosti medija na koji fotografiramo da zabilježi detalje i u svijetlim i u tamnim područjima scene. Taj problem možemo riješiti na dva načina. Prvi je snimanje nekoliko fotografija ( preporuča se najmanje 3 ) različite ekspozicije na kojima ćemo zabilježiti detalje u svim područjima fotografirane scene. Te fotografije kasnije obrađujemo u programima poput Photomatix-a gdje softver uzima detalje iz svake fotografije te ih spaja u jednu tzv. HDR ( High Dinamic Range ) fotografiju. Takve fotografije imaju tendenciju izgledati neprirodno pošto korisnici teško mogu odoljeti „igri“ sa klizačima za podešavanje opcija kontrasta i saturacije. Drugi način je puno brži, jednostavniji i daje prirodniji izgled fotografijama. Potreban vam je program koji podržava rad sa slojevima i maskama ( u našem slučaju Photoshop ). Za početak snimite dvije fotografije scene sa visokim dinamičkim rasponom.
Za snimanje fotografija obavezno se koristi tronožac kako bi kasnije mogli spojiti dvije fotografije. Prva fotografija neka sadrži detalje u tamnim ( slika 1. ) a druga u svijetlim područjima fotografirane scene. ( slika 2.)
Pri tome nema nekog recepta koliko ekspozicijskih koraka razmaka treba biti između te dvije fotografije. Jednostavno snimite fotografiju sa korektno eksponiranim detaljima u sjeni i jednu sa korektno eksponiranim detaljima u svijetlim dijelovima. Tako snimljene fotografije učitajte u Photoshop. ( slike 3 i 4 )
Aktivirajte prozor sa fotografijom koja sadrži detalje u tamnim područjima. U alatnoj traci ( toolbox ) odaberite alat za pomicanje ( Move tool [V] ) te kliknite i držite pritisnutu lijevu tipku miša kako biste pomaknuli fotografiju iz aktivnog prozora iznad prozora sa drugom fotografijom. ( slika 5 )
Otpustite tipku miša i fotografija će se pojaviti u novom prozoru u novom sloju koji se nalazi iznad postojeće fotografije. ( slika 6. )
Ako ste napravili sve kako je opisano sada bi trebali imati aktivan prozor sa dva sloja ( background i layer 1 ) s time da u donjem sloju ( background ili pozadina ) imate fotografiju koja sadrži detalje u svijetlim dijelovima scene a u gornjem (layer 1 ili sloj 1 ) imate fotografiju koja sadrži detalje u tamnim dijelovima scene. ( slika 7. )
Da bismo poravnali slojeve prvo je potrebno pozadinu ( background ) pretvoriti u običan sloj ( layer ). Označite pozadinu u paleti sa slojevima ( Layers pallete ) koja se uobičajeno nalazi sa desne strane sučelja. Ako paleta nije vidljiva aktivirat ćemo ju pritiskom na funkcijsku tipku f7 ili odabirom u izborniku [ Window > Layers ]. ( slika 8. )
Na označenu pozadinu kliknemo desnom tipkom miša i iz skočnog izbornika odaberemo „Layer from background“ ( slika 9. )
i potvrdimo klikom na OK u novootvorenom prozoru. ( slika 10. )
Sada u paleti sa slojevima imamo dva obična sloja ( layer 0 i layer 1 ). Označimo oba sloja ( kombinacija tipke CTRL i klika na oba sloja ) i pomoću gumba za poravnavanje slojeva u opcijskoj traci alata za pomicanje poravnamo slojeve tako da gornji sloj poravnamo sa donjim. ( slike 11. i 12. )
Na taj način poravnali smo oba sloja koji se sada savršeno preklapaju. Označimo gornji sloj te u retku sa opcijama odaberemo [ Add layer mask ]. ( slika 13. )
U označenom sloju će se uz sličicu sloja pojaviti četverokut ( slika 14. ) koji predstavlja masku na tom sloju. Ovime smo u gornji sloj dodali masku koju ćemo aktivirati potezima kista te tako otkriti željene dijelove donjeg sloja. Kliknemo lijevim klikom na oznaku maske kako bismo ju aktivirali.
Nakon toga odaberemo kist ( Brush [B] ) iz alatne trake ( toolbox ). ( slika 15. )
U opcijama alata podesimo veličinu (master diameter ) i tvrdoću kista ( hardness ). Ovisno o veličini fotografije, a pretpostavka je da ćemo obrađivati fotografiju u punoj veličini, veličinu kista podesit ćemo na 600 do 900 piksela. Tvrdoću postavimo na 0 ( nula ) kako bismo osigurali fine prijelaze. Dalje u opcijama kista možemo kontrolirati način primjene ( mode ) i prozirnost ( opacity ). Način primjene ostavimo na „normal“ a prozirnost postavimo na 7 do 11 posto. ( slika 16. )
Pošto je naš alat simulacija zračnog kista možemo mu kontrolirati i protok boje ( flow ). Vrijednost protoka postavimo također na 7 do 11 posto. Ovako podešenim alatom osigurali smo otkrivanje donjeg sloja u vrlo finim koracima. Provjerite da vam je označena crna kao boja za slikanje ( foreground color ). Počnite prelaziti kistom preko dijelova fotografije koje želite otkriti. Ne brinite, ako pogriješite uvijek možete boju promijeniti u bijelu te ponovno sakriti dio koji želite. Nakon nekoliko poteza počet će se otkrivati donji sloj i fotografija će poprimati konačni izgled. ( slike 17, 18 )
Za manja područja koristite manju veličinu kista. Bitno je da ne povećavate značajno prozirnost i protok kista jer će te tako dobiti grube i neprirodne prijelaze. Kada ste zadovoljni izgledom fotografije, kliknite desnim klikom na jedan od slojeva u paleti sa slojevima i iz skočnog izbornika odaberite „flatten image“ ( slika 18. ) kako biste stopili slojeve i time smanjili veličinu datoteke na disku. Namjeravate li kasnije nastaviti raditi sa slojevima preskočite prethodni korak i datoteku snimite u formatu koji čuva informacije o slojevima ( PSD ili TIFF ).
