Iza fotografije: Mario Blažević

U četvrtom predstavljanju naših članova i njihovih fotografija, spajamo obiteljsku i umjetničku fotografiju. Tko kaže da djeca moraju imati obične fotografije u obiteljskom albumu?

Iza_fotografije_Mario_Blažević

Opiši nam fotografiju, kako i gdje je nastala? Jesi li je planirao ili se desila?

Na fotografiji je moja kćer Zita, nastala je ove jesesni, pod brezom u krugu Varaždinskog starog grada. Fotografija je u biti nastala neplanirano, primjetio sam krasno svjetlo popodnevnog sunca koje se probija kroz grane breze, srećom imao sam aparat uz sebe a i dovoljno sreće da uspijem uhvatiti trenutak sa malim zvrkom. S vremenom je postajala sve kooperativnija, pa je nastalo dosta dobrih slika, od kojih sam na kraju izabrao ovu… primjedbe nekih promatrača su bile da fale noge… al htjeli smo naglasiti haljinu i njezino damsko držanje, odtud i naziv.

Mnogi fotografi koristi svoju djecu kao motive i za drugačije fotografije od obiteljsko/rođendanskih. Radiš li ovakve fotografije prvenstveno zato da bi ti kćer jednog dana imala album s dobrim, promišljenim fotografijama ili i zato jer ti je kao tvoje dijete napristupačniji model?

Ovisi, i jedno i drugo su legitimni razlozi. Uglavnom, trudim se da moje dvije kćeri (Mura i Zita) jednog dana imaju fotke i sjećanja koje će biti malo iznad običnih snapshota pokušavam u to utkati dozu osobnosti, dozu posebnosti, otkačenosti, nešto njihove a nešto i moje, tako da jednog dana imaju retrospektivu, koja će biti lijepa uspomena koju će htjeti i voljeti pogledati i pokazati drugima. Što se tiče “pristupačnosti” modela… S djecom je to uvijek tricky i potrebna je dobra doza strpljenja i diplomacije da bi dobio sliku i kadar onako kako želiš. U većini slučajeva se oslanjam na hvatanje trenutka, kad nisu svijesne da ih se snima.

Imaš li možda u planu nekakvu fotografsku seriju sa svojom djecom ili ćeš koristiti trenutke i životne događaje koji će nadolaziti?

Imam, zasad to ne bih mogao nazvati serijom (zajednički nazivnik tih fotografija je zasad to što su kćeri na njima) al s vremenom imam nekolicinu ideja, koje ću, ako bude vremena i zdravlja pokušati uskoro ostvariti.

Za kraj, gdje se može vidjeti više tvojih radova?

Moje radove moguće je pogledati na nekoliko fotosajtova, za sad nemam neki online portfolio, u izradi je već 5 godina najvrijednije spomena bilo bi:

https://500px.com/kojidjuro
http://fotozine.org/?omen=marioblazevic

Ovu fotografiju odabrao sam jer dobrano odskače od Mariovih uobičajenih motiva i načina obrade. Iako su mu turobni pejzaži nešto što je uvijek zanimljivo za pogledati, jedna ovako lagana fotografija napravljena s očitom ljubavlju ipak je dobila prednost. Možda kao poziv svima koji fotografiraju svoje nadraže da se možda malo više potrude oko tih fotografija. Siguran sam da će i autor i kćeri mu jednog dana s uživanjem ponovo pregledavati ovu i slične fotografije.

Comments

comments


About Filip Lučin

Fotografijom se aktivno bavim od 2007. g. Pejzažna fotografija mi je strast i zadovoljstvo, a usto volim dijeliti znanje koje stječem na terenu, prateći literaturu i druge fotografe. Član sam fotokluba od samih početaka. Tajnik kluba od 2009. Također sam jedan od predavača na radionicama Osnova digitalne fotografije, te na pejzažnim radionicama. Do sad sam sudjelovao u više skupnih izložaba te sam imao samostalnu izložbu "Četiri godišnja doba" u Gimnaziji Čakovec. Član uredništva u knjigama u izdanju fotokluba.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)