Mnogima je jesen godišnje doba koje u zaborav odnosi ljetne vrućine i polagano donosi hladnoću koja najavljuje zimu. Uz ljude koji mjenjaju duljinu i debljinu odjeće, priroda također svoje ruho pretapa iz zelene u žute, crvene i na kraju smeđe boje prije nego potpuno ogoli u hladnoj zimi. Osim za skupljanje plodova za zimu, fotografi će te promjene iskoristiti i za zanimljive fotografije pejzaža.
Naravno, isprva su najočitije promjene na poljoprivrednim kulturama koje nakon što dozriju prve počinju mjenjati svoju boju, označavajući da je jedan ciklus života opet došao do svog kraja. Tikve, jabuke, kukuruz, sve će se to u ovo doba skupljati na poljima pružati zanimljive fotografske prilike.
Često će se (pogotovo u kontinentalnim krajevima i dolinama rijeka) pojavljivati jutarnje magle koje nisu preguste niti traju dugo ali pejzažu pružaju mističnost omekšavajući svjetlo sunca. Ukoliko imate polarizacijski filtar, iskoristite ga za naglašavanje kontrasta.
Kad se opet pojavi sunčan jesenski dan, požurite do parka u gradu ili do kakve šume, žuto i plavo se vole javno! I opet će nam polarizacijski filtar pomoći da ponešto zatamnimo nebo I dodamo kontrast stablima.
Prave promjene na šumskim područjima počinju se primjećivati tek nakon prvih mrazova, koji će naravno doći prije na većim nadmorskim visinama. Ako je jesen relativno topla, može se desiti da će dijelovi planina na srednjim nadmorskim visinama biti u crvenim nijansama a vrhovi već čak i potpuno goli dok u podnožju još uvijek prevladavati zelena boja. I ovdje će nam polarizacijski filtar pomoći da ponešto očistimo izmaglicu iznad krajolika. Nećemo je nikad moći potpuno maknuti ali uz pojačavanje kontrasta i zatopljavanje boja dobit ćemo jasniju fotografiju.
Kako to ide, u jesen će četo biti oblačno i sivo, nemojte tada ostati u kući, prošećite do obližnjeg šumarka, pronađite šareno lišće i plodove, a ispod vaših nogu potražite gljive. Sve su to motivi koji će za oblačnog dana s jednoličnim svjetlom zasjati u punom sjaju, koliko god to paradoksalno zvučalo. No jednolično svjetlo znači nedostatak sjena i jakih kontrasta što će dopusiti suptilnijim nijansama da se istaknu, što je pogotovo istina za tople boje na hladnijim pozadinama, poput gljivica na fotografiji niže, kombinaciji ljubičatih i zelenih listova na zelenoj pozadini ili pak eksploziciji crvenila n grmu crvenih bobica i isto takvih listića.
Kako jesen prelazi u zimu, toplih boja je sve manje, a sve je više jutarnjih mrazeva, sivog neba i dugotrajnih magli, barem u nizinama. I tada ćete, odvažite li se izaći u hladna jutra naći zanimljivih kadrova.
Tople boje svitanja kontrast su smrznutom prednjem planu koje zajedno sa stablom očekuje hoće li se sunce probiti iznad niske naoblake i donijeti nešto boje i topline u hladan dan.
A kad se tmurni dani nižu jedan za drugim i priroda postane gola, hladnoća i magla pokrit će granje injem i donijeti joj specifičnu sivo bijelu ljepotu. Obucite se toplo i prošećite na hladnom zraku, naći ćete pregršt melankoličnih, mekih kadrova malog kontrasta, sjetnih poput I vremena u kojem su nastali.
Jesen je godišnje doba puno kontrasta, nadam se da sam vam dao dovoljno primjera da se poželite zaputiti u fotografsko istraživanje. Za to ne morate daleko, dovoljno je već do obližnjeg parka!
