Silueta je slika nekog motiva predstavljena uniformnom površinom jedne boje, najčešće crne. Rubovi siluete vjerno ocrtavaju obris subjekta dok unutar nje nema vidljivih detalja. U fotografiji, silueta nastaje tako da neproziran objekt (osobu, predmet ili scenu) postavimo ispred izvora svjetlosti i eksponiramo na svijetlu pozadinu. Zbog razlike u svjetlini pozadine i objekta (veliki dinamički raspon) pozadina će biti pravilno eksponirana za razliku od objekta koji će biti potpuno crn. Što je veća razlika u svjetlini objekta i pozadine to će biti lakše snimiti siluetu.
Kod fotografiranja ljudi i predmeta lako je postaviti objekt i izvor svjetla u pravu poziciju za postizanje pravog efekta. Za postizanje istog efekta pri fotografiranju pejzaža/arhitekture potrebno je malo više strpljenja. Pošto krajolik ne možemo pomicati kako nam se svidi a ni rasvjeta (sunce, mjesec) ne slijedi naše želje pri svome kretanju, preostaje nam samo da se postavimo na pravo mjesto u pravo vrijeme i nadamo se povoljnim prilikama za fotografiranje. 
Iako uz malo truda gotovo u svako doba dana možete snimiti siluetu najčešće ih snimamo za izlaska i zalaska sunca, odnosno rano prijepodne i kasno poslijepodne. To doba dana fotografskim žargonom nazivamo zlatni sat i on je idealan za lijepe, romantične siluete.
Silueta nije uvijek sladunjava romantična sličica. Ona može biti dramatična i zastrašujuća. Sjetite se nekog filma strave ili tjeskobnog trilera. U takvim filmovima upravo siluete i sjene igraju glavnu ulogu pri stvaranju osjećaja nelagode i napetosti.
Za siluete također jednako, ako ne i više, vrijedi pravilo o čistoći kadra. Naime zbog gubitka prikaza volumena, motiv se lakše stapa s ometajućim elementima u kadru pa je ponekad vrlo teško ili čak nemoguće razaznati objekt fotografiranja od pozadine što može unijeti zbrku u kadar i upropastiti fotografiju.
Nakon nabrajanja motiva i situacija kada možete snimiti siluetu, nekoliko savjeta kako to uspješno učiniti. Već sam rekao da je siluetu najlakše snimiti kada je izvor svjetla iza objekta čiju siluetu želimo snimiti. Potrebno je izmjeriti svjetlo na pozadinu, zaključati ekspoziciju ili ju ručno podesiti, izoštriti na objekt i snimiti fotografiju. Ako posjedujete aparat koji ne omogućava ručno namještanje ekspozicije (prilikom fokusiranja mjeri svjetlo na objektu) potrebno je fokusirati na pozadinu u blizini objekta kako bi nam motiv bio oštar a ekspozicija prilagođena svijetloj pozadini. Dodatno možete koristiti opciju kompenzacije ekspozicije s dosta velikim vrijednostima, od +/- 2EV ili više. Isto tako treba pripaziti da nije uključen neki od programa snimanja koji automatski uključuje bljeskalicu pri prevelikoj razlici u osvjetljenju objekta i pozadine.
Ako iz bilo kojeg razloga snimljena silueta nije dovoljno tamna, možete pokušati pojačati kontrast i povećati razinu tamnih tonova u nekom od programa za obradu fotografija.
Imate li pitanja o ovom ili nekom drugom članku iz serije Pejzažna kuharica, rado ću vam na njih odgovoriti. Ako vam se članak svidio slobodno ga podijelite sa svojim prijateljima na društvenim mrežama. Do idućeg članka, pozdrav.
