M je manualni način rada kada fotograf sam određuje sve parametre fotografiranja i posebno je pogodan u fotografiranju pejzaža. Tim načinom ili modom rada omogućeno mi je da utječem na svaki parametar ekspozicije onako kako ja to želim a ne kako je to odredio algoritam u računalu fotoaparata. Iako sve fotografije pejzaža fotografiram u M modu, u nastavku donosim nekoliko specifičnih primjera kada je ručno podešavanje najbolja opcija.
Većina mojih fotografija nastala je u rano jutro ili u predvečerje, a u tim uvjetima svjetlo i sjene znaju biti itekako zahtjevni za kameru. Povećani dinamički raspon zahtjeva ili izradu više ekspozicija koje kasnije spajamo u jednu ( HDR ) ili, što češće prakticiram, korištenje GND filtara. U takvim uvjetima najlogičnije i najjednostavnije rješenje za mene je korištenje M načina rada fotoaparata. Nakon što sam odredio željeni otvor blende ( većinom od f/8 do f/14, ovisno o dobu dana, efektu koji želim postići i DOF-u ) izmjerit ću svjetlo u najtamnijem i najsvjetlijem dijelu scene kako bih odredio vrijeme ekspozicije i koji filtar moram koristiti da bih dinamički raspon scene sveo na dinamički raspon senzora.
Ovdje je svjetlo mjereno na tlu u prednjem planu što je rezultiralo preeksponiranim nebom.
U ovom slučaju svjetlo je mjereno na svjetlijem dijelu slike, nebu, što je uzrokovalo podeksponirani donji dio fotografije.
Korištenjem gradacijskog ND filtra ( 3 blende ) potamnio sam nebo i tako smanjio dinamički raspon fotografije tako da je cijela ispravno prikazana.
Uz zadržavanje otvora blende i ISO vrijednosti kako sam ih inicijalno postavio, bilo je potrebno korigirati samo brzinu zatvarača da bih dobio ispravno eksponiranu fotografiju. U ovom slučaju mogao se koristiti i način rada sa prioritetom otvora blende, no meni je potpuno ručni način lakši i brži.
Slijedeći primjer zahtjeva potpuno ručne kontrole ekspozicije i fokusa. Kada fotografiram kroz ND filtar velike gustoće, radi postizanja duge ekspozicije po danjem svjetlu potrebno je sve parametre ekspozicije, uključujući i fokus, ručno podesiti jer aparat nije u stanju kroz gusti filtar točno izmjeriti svjetlo. U tom slučaju fokusiram i mjerim ekspoziciju bez filtra. Nakon toga fokus više ne diram, stavljam filtar na objektiv i ručno podešavam trajanje ekspozicije za snimanje kroz filtar. Pošto znam koliko svjetla filtar zaustavlja, lako određujem pravu ekspoziciju.
Drugi primjer kada je ručna kontrola ekspozicije neizbježna je fotografiranje kroz infracrveni filtar. On je poput NDx filtra, vrlo velike gustoće te gotovo ne propušta vidljivo svjetlo. Postupak izoštravanja i namještanja ekspozicije je identičan onome kod fotografiranja NDX filtrom.
Posljednji primjer kada ćete morati ručno podešavati parametre ekspozicije su večernje i noćne snimke. Zbog vrlo male količine svjetlosti, kamera na automatskim postavkama može jako podići ISO osjetljivost senzora i uključiti bljeskalicu, što će rezultirati fotografijama lošije kvalitete. Zbog toga ISO vrijednosti nastojimo držati što nižom dok prilagođavamo ostale parametre ekspozicije.
