Iza ovog poprilično dosadnog naslova krije se članak o obradi fotografije na računalu, koristeći krivulje (curves). Jednostavna obrada je iz razloga jer se radi o fotografiji koja je relativno malog dinamičkog raspona pa su potrebna minimalna poboljšanja.
Već smo pisali o histogramu, kojeg ćemo konzultirati i pri obradi ove ljetne i prozračne fotografije. Kao što možete vidjeti, svjetlost sunca je dolazila s desne strane, relativno difuzno zbog koprenaste naoblake.
Original iz aparata – fotografija nije loša, no ispranih je boja, što se najviše osjeti ispranom zelenom na raslinju u prednjem planu, sivo plavoj boji neba te sivkastoj boji oblaka. Histogram također potvrđuje da fotografiji fali nešto kontrasta.
Histogram – original. Histogram je pomaknut prema tamnijim dijelovima iako nije do kraja u lijevo, a s desne strane fali još više informacija.
Mnogi će reći da to nije nikakav problem za popraviti. I nije, ima nekoliko lakih načina. I svaki uključuje krivulje. Ono što bi mnogi napravili, je da cijelu fotografiju preurede jednom krivuljom, ovako kako ću pokazati u sljedećem primjeru.
Promotrimo li krivulju koju sam koristio, vidjet ćemo da sam ju sabio, dakle krajeve histograma sam približio krivulji i tako dodao kontrast, te sam s dvije točke na krivulji potamnio srednje tonove neba i tamne dijelove zelenila. Rezultat nije loš, nebo izgleda kontrastnije i prirodnije, no promotrimo li pažljivije raslinje u prednjem planu, primjetit ćemo da je izgubilo na kontrastu. Zelenija je uniformnija i bez detalja.
Iako na ovoj fotografiji razlika između obrade preko cijele fotografije i one koju ću pokazati u nastavku teksta neće biti toliko drastična, dobro je raditi na ovaj način da bi se na lakim primjerima pripremili za obradu fotografija sa velikim dinamičkim rasponom koje traže puno više suptilnih promjena na manjim segmentima fotografije. Želio bih naglasiti da se pejzažne fotografije (i ne samo one) u najvećem broju slučajeva ne bi trebale obrađivati kao cjelina, nego kao više segmenata. U nastavku ću prikazati takvu obradu na ovoj fotografiji.
Dakle, ako pogledamo fotografiju po svjetlosnim rasponu, odnosno rasponu boje, prepoznatii ćemo četiri segmenta.
1. Plavo nebo
2. Bijeli oblaci
3. Zelenilo
4. Žuto/smeđe – put i ostaci žitarica.
Upravo tim redoslijedom sam ja krenuo u obradi ove fotografije.
Zelenom bojom je označena površina fotografije na kojoj ću raditi. Primjetite da je označeno uglavnom samo nebo. Naravno, ponešto oblaka je također zahvaćeno selekcijom, ali to je u redu jer su to dijelovi slične vrijednosti svjetla i boje.
Koristeći krivulju, potamnio sam srednje i svijetle tonove u nebu, jer su oni i najsvijetliji, tako da su od blijedo plave došli do nekakve srednje plave. Bitno je da se koristeći krivulje ne ide u prevelike pomake, jer takve obrade dovode do ekstremnih promjena koje se najviše vide na rubovima selekcija.
Vidimo da je plava ipak dosta tamnija, no i dalje u nekakvim normalnim gabaritima, dakle ljetno popodnevno nebo i izgleda otprilike ovako.
Idući korak su oblaci. Kao što vidite, naviše ću se posvetiti ovoj masi poluprozirnih oblaka u gornjem rubu kadra. Ovčice 
pri horizontu imaju lijepu definiciju, dosta kontrasta pa onda njih ne treba previše dirati, no ovaj gornji dio je sivkast i pomalo dosadan.
Pogledamo li krivulju koju sam koristio na oblacima, vidjet ćete da sam desni rub histograma približio krivulji da bi dobio još više bijeline na oblacima, dok sam tamniji dio (komadiće neba koji se ipak probijaju kroz oblak) još malo potamnio.
Razlika nije velika (jer ni korekcija nije) ali u ukupnom rezultatu će dati suptilnije odnose.
I na kraju nam je ostao donji dio fotografije, segmenti zelenila i žutila. Kako su ta dva segmenta relativno blizu i bojama i količinom svjetlosti koja do njih dopire, odlučio sam ih zajedno obraditi. Provjerimo prvo selekciju:
Pa krivulju, vidjet ćemo da sam ovdje sve dijelove krivulje povukao prema dolje. Efektivno potamnjujući i tamne i srednje i svijetle tonove u donjem dijelu fotografije. Upravo čineći to, dobio sam boje koje koje više odgovaraju kasnom ljetnjem popodnevu, te je taj dio fotografije odmah i kontrastniji.
Prije nego što vam pokažem direktnu usporedbu ova dva načina, moram naglasiti tri stvari.
Prvo, nema pravila kako se krivulja mora slagati. Ovisi o motivu, o ukusu ili stilu autora. Netko drugi bi ovu fotograifju napravio tamnijom, kontrastnijom, ili pak možda još svjetlijom i prozračnijom.
Drugo, ne pišem o konkretnom programu jer nije bitno u čemu ćete raditi obradu, nego je bitno da ju radite s mjerom i sa znanjem zašto radite baš to što radite.
Treće, kod krivulja je jako bitno da ne idete u ekstreme, dakle, krivulja bi trebala imati lagane krivine inače će vam putnici (odnosno vaši pikseli) na svakave ružne načine iskakati na fotografiji.
S lijeve strane je fotografija dobivena korištenjem krivulje preko cijele fotografije a s desne ona s više koraka. Vidljivo je da je desna malo, ali ipak dovoljno kontrastnija da bude zanimljivija i življa bojama od one koja je rađena samo obradom preko cijele fotografije. U idućem nastavku prikazati ću obradu fotografije visokog dinamičkog rapona, zalaska ili izlaska, još nisam odlučio.
