Fotografski motiv, (usamljeno) stablo.

DSC_0775Do sada smo u pejzažnoj kuharici već pisali o motivima u pejzažnoj fotografiji, ali kroz prizmu svjetla, objektiva, vremenskih uvjeta. U ovome članku posvetit ću se relativno čestom, a meni dragom motivu usamljenih stabala.

Naravno, sam motiv nije previše originalan, mnogi su fotografirali, fotografiraju i fotografirat će i usamljena stabla kao svoj motiv. Prvi impuls da promišljam o takvim motivima za mene je došao od prijatelja i kolege Davora Dolenčića koji je svoju prvu samostalnu izložbu nazvao baš tako, “Usamljena stabla“. Krasna serija s mnogo odličnih fotografija.

No, što nas toliko privlači ovome motivu? Možda to što ljudi vole personificirati različite objekte iz svoje okoline pa tako i stabla. Stabla su kao ljudi, mogli bismo reći. Ima onih koje žive u velikim skupinama, u malim skupinama, onih koji žive kao samotnjaci. Ima ih koji žive u jednolikim skupinama, onih koji žive u mješanim skupinama ili onih koji zalutaju među skroz drugačije jedinke i među njima uspješno (pre)žive. Ima ih malih, velikih, čudnih, ružnih, lijepih, korisnih i beskorisnih. Žive godinama, prilagođuju se vremenskim uvjetima, množe se, žive i umiru. Ponekad nam pružaju zaštitu, ponekad nas hrane, ponekad nam prave štetu, ponekad su tu da uživamo u njima. Sve te osobine imaju i ljudi.

Nastavi čitati “Fotografski motiv, (usamljeno) stablo.”

Autor tjedna, Davor Dolenčić!

Od ovog tjedna počinjemo sa predstavljanjem članova fotokluba pod radnim nazivom “Svaki tjedan, autor jedan”. Tako ćemo svakog člana fotokluba ukratko predstaviti sa nekoliko kratkih informacija te sa serijom od pet tematski povezanih fotografija. Predstavljat ćemo po jednog autora svaki tjedan.  Prvi će biti Davor Dolenčić, trenutno dopredsjednik kluba.

Davora smo prvo zamolili da nam kaže nešto o svojem bavljenju fotografijom;
Fotografijom se bavim nekih osam godina, a ozbiljnije u zadnje tri godine. Imao sam jednu samostalu izložbu i niz sudjelovanja na zajedničkim izložbama.

Što se tiče motiva?
Nemam najdražih motiva. Volim fotografirati sve; od prirode, ljudi, arhitekture, život na ulici, aktove, studijsku fotografiju, eksperimentalnu, konceptualnu… I to sve najrađe bilježim starim analognim fotografskim kamerama, bilo na crno-bijeli ili film u boji. Posebno mi je zadovoljstvo snimati na crno-bijeli film, a tu svoju ljubav prenosim kroz rad u našem fotoklubu kao voditelj Tamne komore kroz radionice koje imamo organizirane za naše članove, ali i za ljude izvan kluba. Naravno, usprkos toj svojoj ljubavi do starih analognih kamera, moram priznati da je kod nekih motiva ili situacija digitalna kamera nezamjenjiva.
Fotografija je prekrasan hobi. Uzeti fotoaparat i otići u prirodu rano ujutro ili kasno navečer prije zalaska sunca, fantastično je iskustvo. Fotograf gleda prirodu drugačijim očima, on primjećuje stvari koje možda ‘običan šetač’ neće nikad primjetiti, jer fotograf traži motive i time nakon nekog vremena nauči prirodu gledati na drugačiji, senzibilniji način.

Kroz fotografiju imamo mogućnost izraziti neke svoje stavove, misli, ideje, osjećaje, emocije…I to, naravno, ne samo kroz pejzaž.

Ne brinem o trenutnim trendovima i svim mogućim tehničkim pravilima koja kao određuju što je dobra fotografija. Fotografiram ono što mislim da je zanimljivo, što me veseli i čime mislim da ću biti u mogućnosti prenijeti neku poruku.


Zadnje zrake sunca

Nešto o seriji fotografija koju ovdje prestavljamo?
Serija fotografija Usamljeno stablo s kojom se predstavljam i koja sadrži oko 30 fotografija, bila je prva ozbiljnija serija koju sam napravio, a trebalo mi je punih pet godina, neću reći da zaokružim seriju, jer još uvijek radim na njoj, nego upotpunim broj fotografija koje čine seriju.


V megli

O seriji je napisana i stručna kritika koju je pisao prof. likovne umjetnosti Pero Markić, pa u nastavku prenosimo dio kritike:
Davor Dolenčić kao autor ove serije fotografija ozbiljno se bavi kreativnim izričajem u foto tehnici na temu – USAMLJENO STABLO. Zapravo, on stablo personificira s ljudskim bićem, dajući mu osobine: usamljenosti i nezaštićenosti, podčinjenosti interesima drugih, a pored svega, svojom vitalnošću i izdržljivošću, estetsku vizuru krajolika i funkciju po mjeri čovjeka.

Dolenčić naprosto istražuje prirodu, on je doživljava kao sudbonosni životni prostor, kao temelj opstojnosti na ovom planetu.


Sumoran dan

Kadriranje – najčešće u totalu, često prednji plan siluetnog karaktera uz stupnjevanje pejzažne dubine, ili kao raster arhitekture grana i grančica u romantičnoj izmaglici. Kut gledanja i snimanja je u centralnoj perspektivi, vješto rukujući kamerom i procesom dorade.

Svjetlo, odabir kolorita i opći dojam – imaju prirodni i statički karakter – nabijen emocijama, kako nešto dobije poseban značaj – tek kad smo ga fotografirali, a da ranije u takvom objektu nismo ništa posebno zapažali.

I za kraj evo još dvije fotografije iz ove zanimljive serije.


Sam


Sam 1