(predavanje održano u Fotoklubu Čakovec 2. 2. 2012.)

sažetak: U narednoj seriji predavanja bavit ćemo se geometričnošću fotografije. Dotaknut ćemo neka područja geometrije koja su od presudne važnosti za razumijevanje geometričnosti fotografije. U prvom dijelu bavit ćemo se geometrijom općenito (tj. onim segmentima koji su važni za fotografiju) i formatom, u drugom dijelu centrom, polovinom, trećinom, zlatnim rezom i Fibonaccijevim brojevima, a u trećem dijelu simetrijom, ravnotežom i geometrijskim elementima fotografije.

piše: Davor Žerjav, autor knjige „Promišljati fotografski“

Geometričnost fotografije II.

3. Centar

Centar je središte fotografije i ujedno najvažniji njezin dio. Za centar se uobičava smatrati da je peta točka formata (uz ostale četiri vršne točke). Centar je najuočljivija i najjača točka fotografije. Nalazi se na sjecištu velikih dijagonala ili na sjecištu polovina (vertikalne i horizontalne). Osobine su mu statičnost, mirnoća, ukočenost i nepokretnost. Fotografska se slika najčešće počinje promatrati iz centra radijalno.

Centar.

Većina fotografskih savjeta na tragu je upornog izbjegavanja smještaja žarišne točke u centru fotografske slike (jer je najnezanimljiviji njen dio zbog karakteristične statičnosti te pozicije). Rekli bismo da tu moćnu točku ipak možemo iskoristiti na vrlo prikladan način, ali ne za sve motive i ne u svim formatima. Najprikladniji format za korištenje centra kao žarišne točke jest kvadrat. U njemu centar dobiva dodatnu snagu zbog naglašene simetričnosti kvadrata po četiri osi simetrije. Centar fotografije najmanje je iskoristiv u naglašeno izduženim formatima (panoramskim formatima) jer se naprosto vizualno izgubi.

Formu svakako treba prilagoditi sadržaju, tj. iskoristiti statičnost centra u skladu sa statičnošću sadržaja fotografske slike. Nije uputno neki dinamičan motiv smještati u centar jer ga se time prividno „zaustavlja“. No, ako želimo naglasiti ukočenost, statičnost ili mirnoću kompozicije, upravo je centar formata točka koja nam treba.

4. Polovina

Polovina ili možda bolje reći polovine najvažniji je par linija formata. Polovine dijele sliku na polovice i četvrtine. Dobivene plohe dobivaju na važnosti. Gornja je ploha važnija od donje, desna je ploha važnija od lijeve. Važnost ploha uvjetovana je kulturom koje smo dio i nekim logičkim razlozima. Gornja ploha dobiva na važnosti zbog težnje prema visini, ona je vizualno „lakša“, donja ploha služi na neki način kao postament ili temelj. Zbog toga je često bolje koristiti svjetlije tonove i boje u gornjoj polovini slike, a tamnije tonove i boje u donjem dijelu (jer tamne boje i tamniji tonovi djeluju teško u odnosu na svijetle). Osim toga, uglavnom smo naučeni da je sjena smještena ispod objekta koji ju prouzrokuje jer je izvor svjetla u stvarnosti najčešće negdje gore (sunce, umjetna rasvjeta). Logika važnosti lijeve i desne strane fotografije uvjetovana je smjerom čitanja teksta slijeva na desno (u zapadnom kulturnom krugu) pa se pretpostavlja da većina ljudi u prostor fotografije ulazi pogledom s lijeve strane i zaustavlja se na desnoj. Naravno, ukoliko fotografska slika „traži“ ulazak pogleda s desne strane, ljudi zapadnog civilizacijskog kruga prilagodit će se danoj situaciji. Fotografsku sliku možemo podijeliti na A, B, C i D plohu prema važnosti. Biranjem smještaja žarišne točke (točke interesa) u određeno područje, biramo i način na koji će se fotografija promatrati.

Polovine. "A, B" i "A, B, C, D" podijela ploha prema važnosti.

Polovina je statična i simetrična. U formi fotografske slike to možemo okrenuti u svoju korist, ali i napraviti grešku s upotrebom polovina ukoliko ne iskoristimo dinamična svojstva motiva nekim drugim mogućnostima forme (dijagonalom, trećinom i sl.). Polovinu ćemo koristiti za naglašavanje simetrije i statičnosti.

5. Trećina

Trećina je jedan od najprihvatljivijih i najiskoristivijih omjera u formatu jer dinamizira sliku.

Trećina. Sjecište trećina nalazi se na sjecištima velikih i malih dijagonala. Interesne točke trećine djeluju u skladu s principom važnosti ploha četvrtina "A, B, C, D"

Linije trećina dijele fotografiju na devet ploha koje nemaju veliku ulogu u formi fotografije (barem ne toliku koliku imaju A, B, C i D plohe četvrtina), ali horizontalne i vertikalne trećine već imaju snagu koju možemo koristiti kao sredstvo izražavanja formom. Trećine su najiskoristivije u formatima kvinton (2:3), dvostruki kvinton (3:4) i auron (zlatni format). Najzanimljivije su gornja i donja trećina u horizontalnoj te lijeva i desna trećina u vertikalnoj podijeli formata. One nemaju toliko očitu snagu važnosti kao kod podjele na A, B, C i D plohe fotografije pa ne možemo govoriti o važnijoj trećini fotografije. Možemo eventualno govoriti o razmjeru ⅓ : ⅔ u kojem veća ploha (⅔) preuzima važniju ulogu.
Točke sjecišta linija trećina ujedno su sjecišta dijagonala s poludijagonalama (sjecišta velikih i malih dijagonala). Točke trećina često djeluju u skladu s plohama četvrtinama. Postoji četiri točke interesa u fotografiji koje se nalaze u sjecištima trećina. One su smještene unutar A, B, C i D ploha fotografije. Kao žarišna mjesta prema važnosti mogu koristiti poziciju smještaja u plohama A, B, C i D.

Pojam trećine u fotografiji svoje važno mjesto u formi može zahvaliti bliskosti s pojmom zlatnog reza. Trećina je ipak donekle dinamičnija i življa od zlatnog reza koji je vrlo stabilan, ali ne i ukočen.

6. Zlatni rez

Zlatni se rez još naziva i: božanska proporcija, božanski omjer, zlatni prosjek, zlatni razmjer, zlatni odnos i sveti rez. Dometnuli bismo da bi se zlatni rez mogao nazvati i „životnom proporcijom“ jer je toliko savršen da je utkan u strukture života (građa biljnih i životinjskih organizama, princip rasta i razvoja, filotaksija i sl.). O tome ćemo nešto kasnije.

Zlatni rez. Razmjer A/B = B/C zapravo je razmjer: CJELINA/MAJOR = MAJOR/MINOR

Zlatni rez matematički je razmjer (odnos dvaju omjera). Najjednostavnija definicija zlatnog reza jest sljedeća: cjelina se prema većem dijelu odnosi kao veći dio prema manjem. Zbog svojih matematičkih i geometrijskih svojstava zlatni se rez smatra savršenim razmjerom.

Konstrukcija zlatnog trokuta iz kvadrata. Zlatni je trokut primjenjiv u geometriji fotografije.

Konstrukcija zlatnih trokuta iz peterokuta i pentagrama.

Fidija

Navest ćemo malu kronologiju važnu za shvaćanje značaja i uloge zlatnog reza u povijesti umjetnosti i znanosti. Smatra se da je Fidija (grčki kipar, 5. st. pr. Kr.) prvi primijenio načelo zlatnog reza u dizajnu svojih skulptura te u gradnji Partenona. Platon (grčki filozof, 5. i 4. st. pr. Kr.) u „Timoteju“ opisuje pet pravilnih geometrijskih tijela kao temelj harmoničke strukture svijeta (zlatni rez u proporcijama). Euklid (grčki matematičar, 4. i 3. st. pr. Kr.) u „Elementima“ navodi prvu zabilježenu definiciju zlatnoga reza. Fibonacci (talijanski matematičar, Leonardo iz Pise, sin Bonaccijev, tj. filius Bonacci ili Fibonacci, 12. i 13. st.) proučava brojevni niz koji ima svojstva zlatnog reza. Luca Pacioli (talijanski svećenik, 15. i 16. st.) u „De divina proportione“ objašnjava zašto se zlatni rez može smatrati božanskom proporcijom. Kepler (njemački astronom, 16. i 17. st.) kaže kako je zlatni rez „skupocjeni dragulj“. Charles Bonnet (švicarski prirodnjak i filozof, 18. st.) proučava filotaksiju biljaka (način rasta) i uočava redovitu pojavu dvaju susljednih Fibonaccijevih brojeva u rastu i proporcije zlatnog reza. Martin Ohm (njemački matematičar, 19. st.) prvi je formalno upotrijebio izraz „zlatni rez“. Eduard Lucas (francuski matematičar, 19. st.) karakterističnu je numeričku sekvencu brojeva nazvao Fibonaccijevim nizom. Mark Barr (američki matematičar, 20 st.) razmjer zlatnog reza označio je grčkim slovom Fidijina imena, Φ („fi“). Roger Penrose (engleski matematičar i fizičar, 20. i 21. st.) u periodičkom popločavanju otkrio je simetriju koja se služi zlatnim rezom; to je rezultiralo novim otkrićima o kvazikristalima u znanosti.

Zlatni je rez primjenjiv i vidljiv u umjetnosti (kiparstvo, slikarstvo, glazba, fotografija, film), u znanosti (geometrija, aritmetika, filozofija, astronomija, biologija, kemija, psihologija) i najvažnije – primijenjen je u prirodi (građa biljnog i životinjskog svijeta; možemo zaključiti da je jedan od principa života). Psihološki, zlatni je rez razmjer koji je ljudskom oku jedan od najugodnijih (dokazano je to istraživanjem njemačkog psihologa Gustava Fechnera u 19. st.). Tu njegovu psihološku ugodnost i činjenicu da je potvrđen i korišten kao princip u prirodi umjetnici su stoljećima koristili kako bi u svoja djela utkali istinsku prirodnu ljepotu.

Zlatni se rez konstruira prema matematičkoj formuli razmjera A:B = B:C, ili CJELINA : MAJOR = MAJOR : MINOR. Osim u obliku čistog razmjera, predočuje nam se u mnogim geometrijskim likovima: zlatnom pravokutniku (auronu), zlatnim trokutima (Pitagorini trokuti, trokut 3:4:5), peterokutu i pentagramu, zlatnoj spirali. Primjenu zlatnog reza u umjetnosti prikazivanja ljudskog tijela prvi je primijenio rimski slikar Marko Vispanije Agrippa (1. st. pr. Kr.) koji je ljudsko tijelo upisao u kružnicu i pentagram (što je kasnije u renesansi iskoristio Leonardo da Vinci svojim Vitruvijancem).

Konstruiranje zlatne spirale iz kvadrata (površine su im slijed Fibonnacijevog niza: 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21...)

Konstrukcija zlatne spirale pomoću trokuta.

Zlatni odnosi u pentagramu; Fibonaccijevi brojevi (zlatni omjer) ugrađeni su u razmjere pentagrama.

Kopiranje pentagrama u "samog sebe". To je moguće zahvaljujući principu zlatnog reza sadržanog u njemu.

7. Fibonacci

Fibonacci

Leonardo iz Pise (12. i 13. st.), sin Bonaccija, posthumno je dobio nadimak filius Bonacci, tj. Fibonacci. Sin je talijanskog trgovca koji je većinu života proveo u sjevernoj Africi. Za povijest je zapadne kulture najznačajniji po tome što je uveo indijske brojeve (arapski brojevni sustav) u matematiku Europe i to zbog čisto praktičnih razloga –rimskim je sustavom trgovcima bilo naprosto komplicirano računati. Napisao je „Liber abaci“, djelo u kojem usavršava matematiku arapskog brojevnog sustava.

Fibonacci je ipak poznatiji po nizu brojeva koji je proučavao u jednom matematičkom zadatku koji si je postavio, a on glasi: Koliko parova zečeva može nastati od jednog para u godinu dana ako se pretpostavi da svaki par svakog mjeseca začne novi par, koji postaje plodan od drugog mjeseca? Niz brojeva koji je Fibonacci dobio rješavanjem tog zadatka jest: 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, 233, 377, itd. Svaki je novi broj dobiven zbrajanjem dvaju prethodnih brojeva.

Skica Fibonaccijevog zadatka s razmnožavanjem zečeva.

Uočeno je da takvo nizanje brojeva ima mnoga zanimljiva svojstva. Tako je npr. razvidno da je količnik susljednih brojeva tog niza omjer, tj. broj koji se polako ali sigurno približava broju Φ koji iznosi 1,6180333988… Zato se Fibonaccijev niz brojeva može koristiti za matematičko pojašnjavanje i razumijevanje zlatnog reza. Taj se niz koristi i za geometrijsko konstruiranje zlatnog pravokutnika spiralnim nizanjem kvadrata površina koje odgovaraju Fibonaccijevom nizu. Zanimljivo se svojstvo uočava i u postupnom zbrajanju kvadrata susljednih brojeva niza (oni kao rezultat daju umnožak susljednih brojeva istog niza, tj. dimenzije kvadrata koji se konstruiraju spiralnim nizanjem). Nadalje je uočeno da je svaki 3. broj u nizu djeljiv s 2, svaki 4. djeljiv s 3, svaki 5. djeljiv s 5, a svaki 6. djeljiv s 8 (a 2, 3, 5 i 8 susljedni su brojevi tog istog niza). Fibonaccijev niz brojeva uočen je i u Pascalovom trokutu u kojem se parovi susjednih brojeva gornjeg niza zbrajaju u nizu ispod.

Formula Fibonaccijevog niza i rezlutat omjera susjednih brojeva (probližava se broju zlatnog reza)

Zanimljive pojave i formule s Fibonaccijevim brojevima.

Pascalov trokut i Fibonaccijev niz su u suglasju.

Primjena zlatnog reza i Fibonaccijevog niza u prirodi i umjetnosti

Iako svi ovi primjeri izgledaju kao čista matematička igra za zabavu i razbibrigu, taj je niz brojeva u stvarnosti zahvaljujući svojoj pravilnosti, ljepoti i praktičnoj primjenjivosti dobio na važnosti. Osim što matematički odgovara načelu zlatnog razmjera on se potvrđuje u prirodi kao jedno od načela prirodnog građenja i rasta. Ukoliko u spiralno nanizane kvadrate upišemo krivulju, kao rezultat dobit ćemo zlatnu spiralu koju možemo uočiti u građi mnogih biljaka i životinja – najjasnije se vidi u strukturi školjke Indijske lađice. Fibonaccijevi se brojevi javljaju i u načelu rasta biljaka. Primjerice, na češeru i kod suncokreta je broj spirala sjemenki brojanih u smjeru kazaljke na satu jedan Fibonaccijev broj, a u suprotnom smjeru njegov susljedni broj. I oblik sjemenki i njihov raspored slijedi savršenost zlatne spirale. I u ljudskom tijelu niz je primjera zlatnih proporcija i primjene niza Fibonaccijevih brojeva (građa kostura).

Nautilus (indijska lađica) u presjeku savršeno prati oblik zlatne spirale. Ovo je jedna od potvrda prisutnosti načela zlatnog reza u građi žive prirode.

U građi češera (šišarke) osim oblika zlatne spirale potvrđuje se i zlatni omjer susljednih Fibonaccijevih brojeva. Brojano u smjeru kazaljke na satu primjećujemo 8 spiralnih redova sjemenki, a brojeno suprotno od smjera kazaljke na satu 13 spiralnih redova sjemenki. 8 i 13 su susljedni brojevi Fibonaccijevog niza.

I kod suncokretovih sjemenki primjećujemo zlatne spirale u dva smjera koji broje 34 redova spirala u jednom i 55 redova spirala u drugom smjeru. Broj sjemenki u jednom je redu tih spirala 21 (one koje se šire suprotno smjeru kazaljke na satu), a u drugom redu 34 sjemenke (one koje se šire u smjeru kazaljek na satu). 21, 34 i 55 su susljedni brojevi u Fibonaccijevom nizu.

Fibonaccijev niz brojeva ugrađen je u mnoge principe građe živoga svijeta. Kosti šake to potvrđuju - članci prstiju su u omjeru niza Fibonaccijevih brojeva (2, 3, 5, 8; ili 8, 13, 21, 34, itd.). Osim u kostima šake princip zlatnog reza (Fibonaccijevih brojeva) ugrađen je u cijeli kostur čovjeka. To omogućuje najbolji temelj za kvalitetu kretanja i pokreta tijela.

I zlatni rez i Fibonaccijev niz brojeva (koji su u suglasju i nadopunjuju se) imaju svoju primjenu u umjetnosti zahvaljujući ne samo svojoj ljepoti i dopadljivosti, već i zbog činjenice da su ugrađeni u principe i proporcije prirodnog svijeta. U fotografiji su (naravno i u svim ostalim vizualnim umjetnostima) zlatni rez i Fibonaccijev niz principi koji djeluju izrazito pozitivno na kompoziciju i jukstapoziciju (supostavljenost, tj. supoloženost, tj. supozicioniranost elemenata slike). Dakle, zlatni rez i Fibonaccijev niz dobivaju na svojoj vrijednosti tek pri pravilnoj kombinaciji s elementima slike (formatom, okvirom, točkama interesa, centrom, polovinama, dijagonalama, poludijagonalama, linijama svih vrsta, plohama i površinama, pa čak i bojama). Često se zlatni rez banalizira u površnim pokušajima čitanja umjetnosti pa se svodi na svega četiri točke interesa ili četiri linije koje dijele format po principu zlatnoga reza. To je tek jedna mogućnost koja je najuočljivija, no nebrojene su zapravo mogućnosti korištenja božanske proporcije u geometriji fotografije, ali i kod nekih drugih elemenata slike koji unutar kompozicije tada mogu postignuti savršeno skladno međudjelovanje. Što bolje savladamo tu „gramatiku geometrije u slici“ to ćemo lakše i efikasnije postizati harmoniju koja je temelj svake dobre kompozicije.

Literatura:

Damjanov, Jadranka: Likovna umjetnost I i II. Školska knjiga, Zagreb, 1991.
Fizi, Milan: Fotografija. Epoha, Zagreb, 1960.
Hemenway, Priya: Tajni kod. V.B.Z., Zagreb, 2009.
Jakubin, Marijan: Likovni jezik i likovne tehnike, temeljni pojmovi. Educa, Zagreb, 1999.
Peić, Matko: Pristup likovnom djelu. Školska knjiga, Zagreb, 1981.
Žerjav, Davor: Promišljati fotografski, Fotoklub Čakovec, Čakovec, 2011.

Podijeli ovo

Zanimljiv način prikazivanja drugima ono što zapazim, zainteresirao me prije par godina i ne pušta; izgleda da će tako biti i dalje još neko vrijeme.

Nešto o ovoj kolekciji fotografija?

Podijeli ovo

(predavanje održano u Fotoklubu Čakovec 5. 1. 2012.)

sažetak: U narednoj seriji predavanja bavit ćemo se geometričnošću fotografije. Dotaknut ćemo neka područja geometrije koja su od presudne važnosti za razumijevanje geometričnosti fotografije. U prvom dijelu bavit ćemo se geometrijom općenito (tj. onim segmentima koji su važni za fotografiju) i formatom, u drugom dijelu centrom, polovinom, trećinom, zlatnim rezom i Fibonaccijevim brojevima, a u trećem dijelu simetrijom, ravnotežom i geometrijskim elementima fotografije.

piše: Davor Žerjav, autor knjige „Promišljati fotografski“

Geometričnost fotografije I.

1. Geometrija

Etimološki gledano, riječ „geometrija“ složenica je dviju grčkih riječi: geo = zemlja, metria = mjerenje. Dakle, gledajući prapočelo i svrhu prve geometrije u povijesti, to je područje ljudskog zanimanja za mjerenje zemlje (koje dolazi s pojavom zemljoradnje i vlasništva, prelaska s nomadskog na teritorijalno, zemljoradničko ili zemljoposjedničko ponašanje). Osim u mjerenju granica vlasništva nad zemljom znanja iz geometrije vrlo se brzo počinju koristiti s razvojem gradova (civilizacija) zbog arhitektonskih potreba. Geometrija je utkana u same temelje civilizacije i kulture.

Prema uobičajenoj definiciji, geometrija je grana matematike koja se bavi matematičkom formalizacijom i proučavanjem raznih tipova prostora. Dakle, prostor se (jednodimenzionalni, dvodimenzionalni i trodimenzionalni) putem geometrije matematički uobličava, formalizira, možemo još i reći: idealizira.

Jedno od temeljnih djela geometrije Euklidovi su „Elementi“ u kojima grčki matematičar iz vremena 4. i 3. st. pr. Kr. udara temelje matematici i geometriji. Uglavnom, u Euklidovo doba, matematika je prvenstveno proučavana kroz prizmu geometrije i brojevi (aritmetika) nisu toliko važni. Njegovo je učenje utemeljeno na aksiomima (tvrdnjama koje se ne dokazuju i koje služe kao temelj ili pretpostavka neke teorije). Aksiomi pretpostavljaju određenu vrstu vjere da bi se mogli prihvatiti, ali za razliku od dogme u religiji aksiom je moguće prihvatiti i ne nužno kao istinitu tvrdnju (dok se u dogmu nužno mora vjerovati). Euklid se bavi elementarnom geometrijom (točka, pravac, dužina, likovi, tijela) te uvodi pojmove planimetrija (geometrija likova) i stereometrija (geometrija tijela). Euklidova je geometrija u današnje doba uglavnom prihvaćena, iako u geometrijama Lobačevskog i Reimanna (koje kasnije koristi i Einstein za svoju Teoriju relativnosti) ta euklidska geometrija nije do kraja u skladu s istinom Univerzuma. Mi ćemo euklidski sustav ipak prihvatiti kao valjan za potrebe proučavanja geometričnosti fotografije bez obzira što i geometrija Lobačevskog može koristiti za shvaćanje fotografije, međutim zbog njene izrazite složenosti i apstraktnosti nećemo ju za sad trebati.

Sljedeći velikan kojeg ćemo još spomenuti jest francuski filozof, fizičar i matematičar René Descartes. On je začetnik moderne matematike i analitičke geometrije te tvorac kvadratnog koordinatnog sustava koji se još naziva i kartezijanski sustav (Kartezijev koordinatni sustav). Descartes je napravio bijekciju (obostrano jednoznačno preslikavanje) između skupa točaka euklidskog prostora i skupa trojki realnih brojeva, tj. uveo je koordinate (x, y, z). Time je omogućio brojevno i izrazno analiziranje euklidskog prostora, tj. stvorio je analitičku geometriju. Descartes time omogućuje preciznost izračuna u geometriji i snažno doprinosi modernosti i svakodnevnoj primjenjivosti matematike i geometrije. Njegove se ideje danas uvelike koriste u praksi koja koristi geometriju.

Koja je važnost geometrije za fotografiju? Zašto govorimo o geometričnosti fotografije?

1) Geometrija matematički formalizira prostor fotografije. To znači da je matematika (geometrija) prisutna u fotografiji na način da ju oblikuje jezikom i logikom matematike. Matematika je znanost koja izučava aksiomatski definirane apstraktne strukture koristeći matematičku logiku. Geometrija proučava prostor, a važna sastavnica fotografije upravo i jest prostor.

2) Geometrija je temelj likovne kompozicije fotografije (njen metakod). Zahvaljujući njoj možemo likovnost podrediti strogoj matematičkoj logici i proučavati odnose likovnih elemenata u kompoziciji fotografije. Time omogućuje matematičko iščitavanje fotografije.

3) Geometrija omogućuje „idealiziranje“. Cijela je matematika idealna unutar sebe, sustav koji je savršen i funkcionira po principu savršene točnosti, pa time omogućuje idealiziranje i analizu elemenata savršenosti u fotografiji. (Iako fotografija nije savršena, ali dobra fotografija teži savršenosti.)

4) Geometrija pomaže misaonim procesima (analiza i sinteza). Zato geometrija može biti oruđe (organon) za promišljanje o fotografiji.

5) Geometrija olakšava fotografiranje, naprosto, praktična je za fotografe. Zahvaljujući znanju iz geometrije i matematike fotograf si može „olakšati život“ (uvjetno rečeno) i postati učinkovitiji u svim fazama stvaranja (od ideje preko realizacije pa sve do prezentacije svog rada).

2. Format

Format je jedno od prapočela fotografije u smislu njenog nastajanja i postojanja. Format je matematički okvir unutar kojeg fotograf smješta kadar i on funkcionira unutar sebe i u svojim granicama prema pravilima likovne umjetnosti i geometrije. Zbog toga je potrebno dobro poznavati formate jer su oni pretpostavka cjelokupne datosti fotografije. Format je čak aprioran okviru.

Najjednostavnije, format je odnos visine i širine djela. To je omjer „igrališta“ unutar kojeg se dešava fotografsko djelo. Postoji mnogo formata, ali ne i beskonačno mnogo (to je zamka u koju upadaju oni koji format ne shvaćaju ozbiljno). Da bismo format shvatili kako valja, moramo se upoznati s načinima na koje formati nastaju.

Nastajanje formata iz kvadrata, kruga i peterokuta

Formati se konstruiraju prema geometrijskim pravilima. Važni su za analizu slike jer su u njima skrivene pomoćne konstrukcijske linije koje čine mrežu povlaštenih položaja. Ta mreža u formatu služi za postizanje ravnoteže među elementima fotografije te za isticanje pojedinog elementa u prvi plan, tj. za naglašavanje. Tako svaki format ima svoju arhitekturu čija se osnova sastoji od centra, dijagonala, trećina i zlatnog reza.

Isto tako dodatne linije arhitekture formata čine pomoćni konstrukcijski elementi od kojih je format konstruiran (a to su najčešće polazište formata, npr. kvadrat te razne dijagonale; male i velike). Format se najčešće konstruira iz kvadrata, kruga i pravilnog peterokuta. Kvadrat je najčešći geometrijski lik iz kojeg može nastati 12 ortogonalih formata: kvadrat, hemidijagon, trion, biauron, penton, dijagon, bipenton, hemilion, auron, kvadriagon, sikston, dubl. Neke od tih formata spomenut ćemo u daljnjem izlaganju.

Velike i male dijagonale (služe za konstrukciju formata)

Format se iz polazišnog lika konstruira najčešće korištenjem dijagonala: velikih i malih (dijagonalica, poludijagonala). Velike dijagonale kvadrat dijele na polovine, četvrtine i osmine. Velika dijagonala kvadrata je nesumjerljiva, iracionalna (√2=1,41421356237309504880168872420969807856967187537694807317667973799…). To je svojstvo otkrio Hipas, Pitagorin učenik, no otkriće se ipak pripisuje Pitagori. Male dijagonale (u sjecištu s velikima) kvadratni format dijele na trećine i devetine.

Velike dijagonale dijele kvadrat na polovine, četvrtine i osmine, a male na trećine i devetine

Kvadrat. Dijagonala mu je nesumjerljiva (iracionalni broj).

Kvadrat (1:1) je temelj većine ostalih formata. Izražen mu je centar kao žarište i polovine (tj. četvrtine). Od svih je formata najsimetričniji; ima 4 osi simetrije. Kod fotografiranja u kvadratnom formatu valja iskoristiti tu simetričnost i centralnost. To je ujedno i format srednjeformatnog refleksnog fotoaparata i jedan od najdražih formata fotografa.

Dubl.

Dubl (1:2) nastaje dupliranjem kvadrata. Ima dva žarišta (središta kvadrata) i naglašenu polovinu. Pogodan je za sva usitnjavanja na bazi dvojke. Izrazito je izdužen i pogodan za panorame ili izdužene okomite kompozicije.

Kvinton.

Kvinton (1:1½ ili 2:3) dobivamo ako kvadratu dodamo ½. Naziv mu dolazi iz glazbene teorije; kvinta se nalazi na omjeru 2:3 pritisnute žice. Drugi mu je naziv hemilion. Prisutan je u obliku kutije šibica i vrlo često u novinama. To je ujedno i format 35-milimetarskog maloformatnog SLR-fotoaparata i vjerojatno najiskorišteniji fotografski format (negativ dimenzija 24 x 36 mm).

Dvostruki kvinton (1:⅓ ili 3:4) dobivamo ako kvadratu dodamo ⅓. To je format rastvorenih novina i najčešći televizijski format. Velika dijagonala veličine 5 zatvara u njemu Pitagorin trokut 3-4-5 koji je jedan od „zlatnih trokuta“ u geometriji i umjetnosti. Ovaj je format druga verzija kvintona iz maloformatnih digitalnih fotoaparata (Olympus) i standardni format digitalnih kompaktnih fotoaparata (zbog nekadašnjeg formata kompjutorskih monitora).

Dijagon.

Dijagon ili A-format (1:√2 ili oko 5:7) dobivamo spuštanjem dijagonale kvadrata. Imamo ga „u rukama“ praktički svaki dan jer je standard u tiskarstvu. Vrlo je sličan kvintonu. U fotografiji se pojavljuje kao jedan od velikih formata (negativ dimenzija 127 x 178 mm).

Sikston.

Sikston (1:√3 ili oko 4:7) dobivamo spuštanjem dijagonale dijagona. Ime je dobio po drugom načinu konstruiranja iz pravilnog šesterokuta upisanog u kružnicu. U fotografiji nije uobičajen, ali pogodan je za panorame.

Dubl. (drugi način dobivanja formata)

Dubl (1:√4 ili 4:8 ili 2:4 ili 1:2), koji spominjemo opet, može nastati i spuštanjem dijagonale sikstona.

Korijen iz pet.

√5 (1: √5 ili 1:2.236) dobivamo spuštanjem dijagonale dubla ili spuštanjem dviju poludijagonala iz kvadrata. U fotografiji nije uobičajen, ali pogodan je za panorame.

Auron.

Auron (1:Φ ili 1:½(1+√5) ili 1:1,61803398874989… ili oko 5:8) dobivamo spuštanjem poludijagonale iz kvadrata. Aristokrat je među formatima. Naziv mu dolazi od latinske riječi aurum = zlato. Visina prema dužini odnosi se prema razmjeru zlatnog reza ili božanske proporcije. Vrlo je sličan kvintonu i dijagonu. U fotografiji se koristi eventualno iz uvjerenja da je točna kalkulacija zlatnog omjera u formatu presudna za idealan format fotografije. Nije standard u fotografiji.

Biauron. (položena verzija)

Biauron. (uspravna verzija)

Biauron (1:2Φ ili 1:3,236) (2:Φ ili 10:8) dobivamo udvostručavanjem aurona po širini ili visini. Format 1:2Φ nije standard u fotografiji, ali 2:Φ ili 10:8 jest standard velikoformatnih fotoaparata (negativ dimenzija 203 x 254 mm).

Peterokut / pentagram. (dva formata)

Peterokut (pentagram) omogućuje konstrukciju dvaju formata: okomiti od stranice peterokuta i njegove visine te vodoravni od stranice deseterokuta i stranice pentagrama. Njihovi omjeri su 2:3 i 1:3.

Odabir formata fotografije zadan je u samom fotoaparatu i takav se koristi najčešće. Uglavnom su korišteni formati kvinton ili dvostruki kvinton (kod maloformatnih fotoaparata), kvadrat (kod srednjeg formata) i biauron (kod velikih formata). U današnje „digitalno“ doba mogućnost izrezivanja (redefiniranja) fotografije je vrlo jednostavno. Pribjegavanje nestandardnim formatima ipak sa sobom nosi i rizik pogrešaka. Ukoliko ne vladamo formatom, izrez s promijenjenim formatom može i uništiti kompoziciju, a ako nije promišljena unaprijed za izrezivanje, kompozicija će se u rijetkim slučajevima moći spasiti reformatiranjem originalnog kadra. U promišljenom fotografiranju promjena zadanog originalnog formata ne bi se smjela koristiti za „spašavanje“ neuspjele kompozicije.

Format igra važnu ulogu još u jednom segmentu fotografskog stvaralaštva. Ukoliko planiramo neku seriju fotografija koje želimo uvrstiti u portfolio ili izložiti u galeriji, važno je zadati isti format koji će se provlačiti kroz cijelu seriju. Format tada funkcionira kao konstanta koja unosi stanoviti red i disciplinu u fotografski rad koji se pokazuje. Serija tako postaje čišća i lakše ju je iščitavati jer svaki format ima svoju vlastitu unutarnju logiku koju nameće gledatelju.

Tablica formata

Tablica formata II. 12 ortogonalnih formata.

Literatura:

Fizi, Milan: Fotografija. Epoha, Zagreb, 1960.

Hemenway, Priya: Tajni kod. V.B.Z., Zagreb, 2009.

Žerjav, Davor: Promišljati fotografski, Fotoklub Čakovec, Čakovec, 2011.

Podijeli ovo

 Predstavi se ukratko, tko si, Što si, gdje si i što radiš.

Goran Kovačić,rođen 1984 g. u Čakovcu,električar po struci i od tog živim, suprug, otac trenutno samo moje male slatkice Ree a na putu je i drugo

Fotografija? Zašto, kako, od kad, kuda i kamo dalje?

Fotografija; prvenstveno hobi, moj način opuštanja nakon napornog radnog tjedna. Ozbiljnije se bavim fotografijom od 2007 g. kad sam i kupio prvi dslr aparat koji me je fascinirao svojim mogučnostima i kvalitetom fotki. Prije tog je bilo samo okidanje s ekipom po feštama nekim kompaktićima… Prvenstveno fotkam pejzaže, makro ali nisu mi ni portreti strani.
Kuda i kamo dalje? Vrijeme bude pokazalo svoje, za sada samo u mislima uživanje i opuštanje u prirodi s aparatom u ruci.

Zlatni zalazak- fotka okinuta tjekom ljetnog zalaska, jednim pogledom na crkvu bilo mi je jasno da to moram zabilježit, jer nebo je bas bilo čarobno a i travke u prednjem planu nekako su mi podigle sveukupni dojam prizora.

Logarska dolina – fotka je ja mislim klasika tog prizora, ali jednostavno morao sam i ja imati svoj primjerak.

Zimska bajka – mislim, kad imaš takav prizor pred sobom tko nebi okinuo, vani temperatura -10, nebo čarobno daje kontrast, toplinu hladnoći i podize cijelu atmosferu.

Let it snow – zima, snijeg, većina ostaje kod kuće i gleda kroz prozor taj divan prizora a ja lutam okolo i bilježim ih

Podijeli ovo

Na posljednjem ovogodišnjem sastanku bilo je veselo u našoj maloj prostorijici. Osim malog domjenka s kojim smo zaokružili četvrtu godinu našeg kluba, osim vesele foto-video zabave o kojoj će se još pričati, imali smo i prezentaciju naših najboljih fotografija nastalih u 2011. g. Svaki autor odabrao je 10ak svojih fotografija koje su njemu najdraže i najbolje, pa smo ih svi zajedno pogledali i uživali. Ovdje vam donosimo po jednu fotografiju od svakog autora koji su predstavili svoje fotografije. Vjerujemo da ćete i vi uživati u ovih 15 odličnih fotografija, a već tradicionalno ludu novogodišnju čestitku očekujte sutra.

Fotografije su poredane bez ikakvog reda, kako se već uredniku prohtjelo.

Podijeli ovo

Fotoklub Čakovec zahvaljuje svim sudionicima natječaja.

Podijeli ovo

sažetak: O fotografiji se govori i piše. Dakle, pristupa joj se i jezično. Ta jezična interpretacija fotografije važna je sastavnica fotografskog čina jer je svojevrsna “točka na i”, završni čin fotografskog procesa. Ne postoji recept za dobru interpretaciju fotografije, no sigurno postoji dobar način na koji možemo pristupiti jezičnom interpretiranju fotografije.

piše: Davor Žerjav, autor knjige “Promišljati fotografski”

Kao uvod u temu i poticaj na promišljanje o važnosti interpretacije fotografije poslužili bismo se mislima trojice ljudi od kojih je jedan zagrebački umjetnički fotograf (Max Juhasz), a ostala su dvojica teoretičari fotografije (Vilém Flusser i Roland Barthes).

Juhasz kaže: „Znanje je usko vezano uz određene vještine i sposobnosti. Naime, za dobru fotografiju po mojem mišljenju najvažnije su, ako ne i ključne, tri stvari. U grubo to bi bilo; umjeti vidjeti, moći osjetiti i znati uzeti. Naučiti gledati na fotografski način stiče se s vremenom i iskustvom, dok osjetiti ono što fotografiramo počinje od samog odgoja, okružja u kojem je autor rastao pa do stečenih životnih iskustava kojima samo može pospješiti da ono što autor vidi može i emotivno prisvojiti i pokušati tu istu emociju isporučiti tj. pomoći i drugima vidjeti stvari koje sami inače ne bi vidjeli. Uza sve to svakako je poželjno sve to znati tehnički i još važnije likovno i estetski uobličiti. Tek kada su sva ta tri uvjeta zadovoljena možemo početi govoriti o uspješnoj fotografiji. Također i onoga tko ova tri uvjeta često uspijeva u svojim fotografijama zadovoljiti možemo nazvati dobrim fotografom. Sve mimo toga većinom su samo lijepe i oštre slike s divnim bojama.”

Juhaszove riječi navode nas na razmišljanje o važnosti fotografovog viđenja svijeta i njegove sposobnosti da u fotografiju ugradi vlastitu emociju ili da zabilježi emociju uzimajući dio svijeta i isporučujući taj dio svijeta publici. Jedno od ključnih mjesta u Juhaszovoj izjavi jest ono u kojem kazuje da fotograf pomaže drugima vidjeti stvari koje sami inače ne bi vidjeli. Njegove ćemo misli potvrditi u daljnjem izlaganju.

Vilém Flusser je autor jedne od najboljih knjiga o fotografiji koje smo imali prilike čitati. Radi se o „Filozofiji fotografije“, knjizi koja na vrlo lucidan način progovara o temeljnim pretpostavkama fotografije i vrlo sažeto i kondenzirano postavlja fotografiju u okvire filozofije kao fundamentalne znanosti. Za temu interpretacije fotografije poslužit ćemo se s nekoliko autorovih razmišljanja.

Flusser povijest dijeli na dva osnovna doba: doba tekstolatrije (obožavanje teksta; lat. textum = tkanje) i doba idolatrije (obožavanje slike; grč. idein = vidjeti, gledati, uviđati). Doba tekstolatrije možemo vrlo lako povezati s temeljnom knjigom zapadne civilizacije; Biblijom, koja se u kršćana još naziva i Sveto Pismo. Pogotovo je izum tiska pridonio zamahu tekstolatrije. U to povijesno doba u Pismo se nije smjelo sumnjati, idoli (slike obožavanja) su bili zabranjeni. To je doba linearnog promišljanja, jer tekst je nemoguće obuhvatiti jednim pogledom kao sliku (tekst čitamo u linijama, redcima, rečenicama) i tekst kao medij nužno vodi u linearni način mišljenja. Naravno, tekst se najčešće vrlo dugotrajnim čitanjem ipak pretvara u textum ili tkanje pa ga doživljavamo kao cjelinu jer ga sintetiziramo. S izumom fotografije u prvoj polovici 19. st. započinje doba idolatrije jer slika zahvaljujući fotografiji (koju je moguće brzo umnožiti) postaje masovni medij. Samim time i način razmišljanja se mijenja, jer slika kao medij nije više linearna u čitalačkom smislu, nego sliku čitamo jednim obuhvatom.

Flusser fotografiju definira kao tehničku sliku (za razliku od slike izrađene rukom slikara). To je određenje fotografije vrlo važno jer konotacije objektivnosti i subjektivnosti fotografske slike postaju vrlo zanimljive. Fotografska slika je za njega i informirana, tj. značenjska površina. Pojam „informirana površina“ vrlo je zanimljiv (lat. in = u, lat. forma = oblik, dakle informiran znači uobličen). Površina fotografije je u-obličena, stavljena u oblik, formirana, stavljena u formu i ta je forma u njoj snažno prisutna i vrlo važna za njeno iščitavanje. Forma se u vizualnom dijelu sastoji od likovnih elemenata fotografije, a u značenjskom dijelu od konotacija i asocijacija koje fotografija izaziva ovisno o iskustvu i emocionalnosti promatrača. Fotografija je potencijalno visoko informirana površina. Može biti informirana (svježa, nova, originalna) ili redundantna (ponavljajuća, zalihna, već viđena, neoriginalna). Redundantnost je vrlo česta u suvremenoj fotografskoj produkciji koja je golema pa je i logična pojava redundantnosti. Informiranost i originalnost fotografije je njeno bitno vrijednosno svojstvo koje ju može svrstati u originale.

Flusser još kaže da je fotografija nešto iz prostorvremena „tamo vani” što nam se kao apstrakcija (skraćenica četiriju dimenzija prostorvremena na dvije dimenzije površine) hoće predočiti. Dakle, svojstvo apstraktnosti fotografije tjera nas da fotografiju interpretiramo, jer ju moramo maštom prerađivati – ona prikazuje nešto što nije ona sama. Flusserovim ćemo se mislima vraćati u nastavku.

Roland Barthes u svojoj knjizi „Svijetla komora“ („Camera lucida“) piše o nekim zanimljivim sastavnicama interpretiranja fotografije. Spominje pojam operatora, tj. autora fotografije koji operira fotoaparatom i idejama koje prenosi svojim (autorskim) djelom tj. činom. Taj je operator pošiljatelj poruke koju medijem fotografije prenosi primatelju poruke kojem Barthes daje naziv spectator, tj. promatrač. Autor i promatrač u uskoj su vezi u trenutku kada promatrač promatra fotografiju i od autora prima informacije, ideje i emocije.

Spectator (promatrač) promatra fotografiju na dva načina; kroz studium i kroz punctum. Studium je način promatranja fotografije tako da spectator uviđa namjere operatora te ih on odobrava i shvaća. Punctum pak ometa studium. Punctum je ubod, slučaj u fotografiji koji se tiče spectatora, onaj osobeni način na koji spectator individualno doživljava fotografiju.  Dakle, fotografiju je moguće gledati donekle objektivno kroz studium ili donekle subjektivno kroz punctum. I jedno i drugo gledanje fotografije jest legitimno, dozvoljeno i poželjno.

Dolazimo do pojma interpretacije (tumačenja, objašnjavanja smisla) fotografije. Fotografiju redovito interpretiramo jezično, dakle utjecaj tekstolatrije je evidentan. U jezičnoj interpretaciji (koju dodatno obrađujemo u knjizi „Promišljati fotografski“) možemo analizirati sadržaj, radimo analizu forme, sintezu forme, analizu odnosa sadržaja i forme, te se osvrćemo i na ostalo (rukopis, ideju, koncept, tehničku izvedbu, estetsku vrijednost, funkcionalnost, asocijativnost, poticajnost, originalnost, subjektivni doživljaj).

Kako su analiza i sinteza važni misaoni procesi za valjanu interpretaciju fotografije definirat ćemo ta dva pojma. Analiza podrazumijeva razlaganje, rastavljanje, raščlanjivanje cjeline na elemente. Fotografija jest cjelina sastavljena od elemenata, a ti su elementi sastavljeni od elemenata sadržaja fotografije (onoga što fotografija prikazuje te ideja, misli i emocija autora fotografije) i njezine forme (likovno-fotografskih vizualnih elemenata kojima se autor poslužio u građenju cjeline). Analizom tražimo veze, uzroke i posljedice i izvodimo zaključke pomoću rastavljanja. U analizi dolazimo do temelja na kojima je fotografska slika građena i te elemente možemo promatrati i kroz studium i kroz punctum (Barthes). U psihologiji, analiza je vrsta misaonog operiranja, dakle analizom misaono poniremo u elemente fotografske slike. Sinteza je najjednostavnije rečeno sastavljanje – proces suprotan analizi. To je postupak kojim se razdvojene pojedinosti udružuju u jedinstvenu cjelinu koja je ključ promišljanja idolatrijskog doba (Flusser). Sintezom stvaramo cjelovitu sliku doživljaja i shvaćanja fotografske slike. U psihologiji, sinteza je vrsta misaonog operiranja, dakle sintezom misaono sastavljamo elemente i uočavamo jedinstvo ideje, doživljaja i vizualne datosti fotografske slike. U filozofiji, sinteza je pojam koji pomiruje tezu i antitezu (polazeći od njih čini novu cjelinu). Taj mehanizam filozofskom mišljenja – kod kojeg svaka sinteza ponovno postaje teza kojom je opet moguće  misaono operirati i uz nove antiteze doći do novih sinteza – dovodi do uvijek iznova novih misli i zaključaka. Stoga, možemo zaključiti da je analiziranje i sintetiziranje fotografske slike na razini misli i doživljaja zapravo način mišljenja, a fotografska je slika zapravo medij kojim se prenose misli autora fotografije. Kvaliteta te misaone i doživljajne igre ovisit će i o autoru i o promatraču fotografije, o njihovoj mašti, misaonim sposobnostima, iskustvu, znanju, bogatstvu asocijativnih veza koje će uspostaviti, emocionalnoj osjetljivosti i uživljenosti.

JEZIČNA INTERPRETACIJA FOTOGRAFIJE

Jezična interpretacija fotografije je misaoni proces kojim misli i doživljaje o fotografskoj slici dijelimo s drugima s namjerom jezičnog komuniciranja, tj. jezičnog prenošenja misli i doživljaja o nekoj slikovnoj datosti kojom se komunicira vizualno. Važnost jezičnog komuniciranja o fotografskoj slici pregolema je i svoje korijene vuče još iz doba tekstolatrije. Naprosto je nemoguće izbjeći jezično promišljanje fotografije; kao ljudi nismo sposobni razmišljati samo vizualno što je posljedica kulturalne etabliranosti jezika. Jezičnu interpretaciju fotografije obradili smo u knjizi „Promišljati fotografski“ i podijelili u tri etape: 1. analizu sadržaja fotografije, 2. analizu forme fotografije i 3. sintezu forme fotografije.

Analiza sadržaja fotografije svodi se na pojam motiva (lat. moveo = pokretati, dakle, motiv je ono što autora pokreće na stvaranje). Ono što fotografija prikazuje nameće se uvijek u prvi plan i prve misli i asocijacije s kojima se susrećemo vezane su uz motiv koji je prisutan. Postoji opasnost da se ukupna interpretacija svede samo na analizu sadržaja te da punctum (Barthes) u ovoj fazi prevlada. U tu zamku upadaju vizualno nepismeni i neiskusni promatrači koji će često ljepotu fotografije izjednačiti sa svojom idejom o ljepoti predmeta predočenog fotografskom slikom. To će jako osiromašiti interpretaciju fotografije. Zato valja ići dublje u analizu.

Analiza forme fotografije ključna je za dublju interpretaciju fotografije. Forma podrazumijeva oblik, izgled, vanjštinu predmeta, kalup, model, modlu ili način izražavanja. Dakle, formom u fotografiji autor na jedan apstraktniji, osobeniji i osebujniji način izražava svoje misli i doživljaje o dijelu svijeta kojeg uzima i isporučuje fotografiranjem (Juhasz). Spomenimo i pojam čiste forme (umjetničko djelo u kojem u potpunosti prevladava oblik) koji je često vrlo pogodan za autorovo nametanje formalnih fotografskih misli i doživljaja. Elementi forme fotografije su točka, linija, ploha, svjetlo-sjena, ton, kolorizam, akromatizam, žarišna duljina, dubinska oštrina, oštrina i bokeh, pokret fotoaparata ili motiva, prostor i perspektiva. Svi ti elementi moraju imati funkciju (vizualnu ili značenjsku), jer pomoću njih fotograf prenosi onu dublju poruku, ideju, emociju. Forma mora biti u skladu sa sadržajem (motivom) fotografije. Tek kad je ta usklađenost prisutna, možemo govoriti o dobroj fotografiji o kojoj na vrlo sličan način progovara i Juhasz.

Sinteza forme fotografije naredna je faza u jezičnoj interpretaciji fotografije i, možemo reći, ključna za cjelovitost doživljaja i razumijevanja fotografije. Sinteza forme fotografije podrazumijeva uočavanje kompozicije fotografije koja omogućuje cjelovitost doživljaja. Kompozicijska su načela: okvir i kadar, orijentacija, motrište, rakurs, plan, objektiv, ekspozicija, osvjetljenje, kontrast, harmonija, ritam, ravnoteža, proporcija, dominacija, jedinstvo, vrsta kompozicije, obrada fotografije, rekomponiranje i redefiniranje.

Nekoliko je ključnih pretpostavki interpretiranja fotografije. Prva je vizualna, tj. fotografska pismenost. Bez nje fotografiju nije moguće „pročitati“. Fotografska slika je kôd koji moramo znati otkodirati. Slično jeziku (koji je najstariji medij, tj. prijenosnik informacija), kod kojeg je za razumijevanje potrebno poznavanje rječnika, gramatike i pravopisa, i u fotografiji je potrebno poznavanje vizualne gramatike kako bismo suvereno vladali medijem. Druga je pretpostavka opće obrazovanje i iskustvo koje je važno za doživljajne i spoznajne mogućnosti kod iščitavanja fotografske slike. Opća i vizualna kultura treća je važna pretpostavka za interpretiranje fotografija u kojoj je poznavanje kulture (pogotovo matičnog kulturnog okruženja u kojem autor fotografije stvara) ključno. Kao četvrtu pretpostavku naveli bismo poznavanje povijesti fotografije koje se u današnje vrijeme gotovo redovito zanemaruje zbog internetizacije, globalizacije i sve češćeg površnog pristupa svim područjima ljudskog stvaranja. Povijest fotografije obiluje sjajnim primjerima fotografskog promišljanja i doživljavanja svijeta iz kojih se kao iz nepresušnog vrela može neprestano crpiti vrijedan sadržaj. Veliki Goethe je za povijest ljudskog znanja rekao: „Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri tisuće godina, živi od danas do sutra.“ Povijest fotografije nije tako velika, no njena je povijest već danas duža od stoljeća i pol. Peta je pretpostavka poznavanje suvremene produkcije u fotografiji koja je isto tako vrlo važna za razumijevanje fotografije i njenu interpretaciju. Upućenost u autorski rukopis šesta je pretpostavka koja je vrlo važna zbog razumijevanja stila koji nastaje osobnim pristupom autora u korištenju elemenata forme i njihovoj kompoziciji u cjelinu fotografske slike. I povijest i suvremena fotografska produkcija obiluju sjajnim autorskim osobnostima. Razvijena inteligencija i intuicija sljedeća je pretpostavka za interpretiranje fotografije – logično je: inteligentniji će čovjek bogatije, kritičnije, sadržajnije i emotivnije interpretirati fotografiju. Na kraju spomenimo i jezične sposobnosti koje su važne za uobličavanje misli i osjećaja koje su potaknute fotografskom slikom.

Nabrojat ćemo i neka načela kojima bismo se trebali voditi pri interpretiranju fotografije. Kao prvo, važna je uravnotežena kombinacija objektivnosti i subjektivnosti u interpretaciji fotografije. Neki će reći kako je subjektivnost smetnja u interpretaciji, no od subjektivnog doživljaja fotografije uvijek krećemo. Uz Barthesov studium i punctum možemo povući paralelu s objektivnošću i subjektivnošću. Drugo je načelo kritičnosti koje je od ključne važnosti za opće ljudsko promišljanje. Kritičnost ima dva pola – negativan i pozitivan i oni bi se morali koristiti oba jer njihovim uzajamnim  djelovanjem postižemo objektivnost kritike. Načelo empatičnosti je isto važno za interpretaciju jer njome dozvoljavamo autoru njegovu osobnost (empatičnost je sposobnost emotivnog uživljavanja u svijet neke druge osobe). I asocijativnost i maštovitost su važna načela jer pridonose cjelovitoj interpretaciji fotografije.  Pristojnost je načelo interpretiranja fotografije koje se u današnje vrijeme često zanemaruje, najčešće zbog nepoznavanja metoda argumentiranja. U internetskoj komunikaciji vrlo se često koristi argumentum ad hominem koji je po vrijednosti najniži stupanj argumentiranja i spada u nepristojno ponašanje jer se kritizira osoba, a ne ideja (fotografija). Kao posljednje načelo spomenuli bismo koncentraciju na predmet. Loše je u interpretaciji fotografske slike previše se odmaknuti od same fotografije i ući u svijet osobnih asocijacija ili epizodija. Interpretacijom fotografije osvrćemo se na fotografiju samu, a ne na svoju vlastitu osobnost.

Za kraj, spomenuli bismo nekoliko mogućih vrsta ili pristupa jezičnoj interpretaciji fotografije. U današnje vrijeme najzastupljenije je lajkanje iliti emocionalna interpretacija fotografije. Ta vrsta interpretacije ima najmanju vrijednost jer se njome nameće osobno mišljenje interpretatora i najčešće se svodi na sviđanje ili ne-sviđanje. Druga je vrsta amaterska interpretacija. Ona nije nimalo loša (ukoliko se ne pretvori u diletantsku), jer amateri su ljubitelji fotografije koji fotografiju cijene i voljni su o njoj raspravljati i iz nje učiti. Amaterska interpretacija može biti vrlo bogata i vrijedna ukoliko je amater dobro potkovan znanjem i iskustvom. Amaterska se interpretacija provodi u fotoklubovima i na raznim forumima i portalima posvećenima amaterskoj fotografiji. Profesionalna interpretacija fotografije najčešće se svodi na tehničku analizu fotografije i njenu funkcionalnu uspješnost. Često je emotivno hladnija od amaterske interpretacije, ali je izvedena s mnogo više kritičnosti. Provode je razni profesionalci, ne samo fotografi, nego i naručitelji fotografija (urednici, dizajneri i sl.). Postoji i stručna interpretacija fotografije koja se provodi unutar raznih struka koje fotografiju koriste kao pomoćno sredstvo (povijest, medicina, industrija, itd.). Likovno-kritičku interpretaciju provode najčešće kustosi, likovni i fotografski kritičari koji se bave postavljanjem fotografskih izložbi u galerijama i muzejima ili oni koji stvaraju fotografske arhive. Društveno-politička (kulturna) interpretacija fotografija vrlo je važna unutar područja novinske fotografije. Tu se fotografija promatra kroz prizmu društveno-političkih događaja i sama forma fotografije ne dolazi u prvi plan, već u prvi plan dolazi sadržaj. Tehničkom interpretacijom fotografske slike najčešće se služi fotografska industrija s ciljem poboljšanja i razvoja tehnologije proizvodnje fotoaparata ili fotografskog materijala.

Podijeli ovo

Čakovec, 6. prosinac 2011.

Fotoklub Čakovec organizira nagradnu igru  u kojoj možete osvojiti jedan primjerak knjige “Promišljati fotografski”!

Slijede pravila natječaja:

Božićni fotografski natječaj: Osvojite knjigu „Promišljati fotografski“!

1.ORGANIZATOR

Organizator Božićnog natječaja je udruga Fotoklub Čakovec.

2.SUDIONICI

Natječaju mogu pristupiti svi fotografi amateri ili profesionalci koji imaju prebivalište na području Republike Hrvatske uz uvjet da nisu članovi Fotokluba Čakovec.

3.OSOBINE FOTOGRAFIJA

Prihvaća se samo jedna fotografija u digitalnom formatu dimenzija 1000 piksela po dužoj stranici rezolucije 72 DPI-a. U obzir dolazi fotografija u boji ili crno-bijela fotografija. Primaju se isključivo .jpg (.jpeg) formati.
Svaki autor može sudjelovati samo sa jednom fotografijom. Autor koji u prijavi pošalje više od jedne fotografije bit će diskvalificiran.
Tema je slobodna.

4.PRIJAVA I SLANJE FOTOGRAFIJA NA NATJEČAJ

Fotografiju je potrebno poslati na mail nagradna_igra@fotoklub-cakovec.hr
U mailu je obavezno navesti ime i prezime autora i punu adresu na koju ćemo u slučaju pobjede poslati knjigu kojom nagrađujemo najuspješnijeg autora.
Fotografiju je potrebno imenovati na sljedeći način: ime_prezime_naziv_fotografije.jpg
Prijave se šalju zaključno s nedjeljom 18. 12. 2011.
Rezultati natječaja objavljuju se 20. 12. 2011. u večernjim satima na web stranicama Fotokluba Čakovec. Bit će objavljeno samo 10 najboljih fotografija uključujući i nagrađenu fotografiju.

5.KORIŠTENJE FOTOGRAFIJA

Prihvaćanjem ovih uvjeta sudionici ovlašćuju organizatora da, bez posebne naknade, odabrane fotografije prikaže na web stranici Fotokluba Čakovec te na facebook profilu Fotokluba Čakovec. Sve korištene fotografije bit će potpisane.

6.ŽIRI

Peteročlani žiri natječaja čine urednici knjige „Promišljati fotografski“ Davor Dolenčić, Filip Lučin, Davorin Mance i Petar „Grozni“ Kovač te autor knjige Davor Žerjav.

7.NAGRADA

Žiri će od svih pristiglih fotografija odabrati jednu fotografiju čijeg će autora nagraditi knjigom „Promišljati fotografski“. Organizator se obvezuje o vlastitom trošku nagradu poslati poštom na prijavljenu adresu autora.

8.KONTAKT
nagradna_igra@fotoklub-cakovec.hr

Organizacijski odbor Božićnog fotografskog natječaja Fotokluba Čakovec

Podijeli ovo

Izložba: Davor Dolenčić – „Panonski zid“
vrijeme: 18.11.2011. – 15.12. 2011.
mjesto: Kulturni dom u Lendava, Slovenija
organizator: Zavod za kulturu i promociju Lendava
url: http://www.zkp-lendava.si

Autor i govornici na otvaranju izložbe

U Lendavi u Prekmurju u susjednoj Sloveniji, od 18. studenog do 15. prosinca u Galeriji Kulturnog doma otvorena je izložba fotografija Davora Dolenčića, predsjednika Fotokluba Čakovec. Na izložbi nazvanoj „Panonski zid“ izloženo je sedamnaest fotografija u boji velikog formata. Organizator izložbe je Zavod za kulturu i promociju Lendava, a pokrovitelj izložbe je Općina Lendava, koja je uz Fotografski studio Fotoland podržala i materijalno poduprla realizaciju cijelog projekta izložbe.

Autora fotografije i njegovu izloženu seriju prigodom otvorenja izložbe predstavili su Sandra Habjanič etnologinja i povjesničarka umjetnosti iz Murske Sobote i Vinko Šebrek počasni predsjednik Foto kluba Zagreb. Među mnogobrojnim gostima na otvorenju su bili i članovi autorovog Fotokluba Čakovec, članovi prijateljskog mađarskog Fotokluba iz Nagykanizse, te članovi Fotokluba iz Lendave. Fotografije se mogu razgledati do 15. prosinca.

Riječ je o drugoj Dolenčićevoj samostalnoj izložbi, zapravo o njegovom svojevrsnom fotografskom eseju, koji je nastao kao rezultat njegovog dosljednog i požrtvovnog

Mnogobrojni posjetitelji izložbe

višegodišnjeg fotografiranja oronulih fasada starih i propadajućih panonskih kuća i drugih starih i napuštenih objekata u njegovom životnom okružju – u hrvatskom Međimurju i slovenskom Prekmurju. Tako je nastao opus od preko tisuću zanimljivih fotografija, od kojih je najbolje odabrao za ovu izložbu. Ovom izložbom Dolenčić je potvrdio svoju zrelost fotografa serija, fotografa posebnih tematskih cjelina u kojima je ostvario odličnu sintezu dokumentarnog i estetskog u svakoj fotografskoj slici.

Dok je u svojem prvom ciklusu i prvom izložbom koju je priredio prije četiri godine pod nazivom – „Usamljeno stablo“ istraživao i propitivao usamljena drveća u prirodnim pejzažima svog kraja i stvorio fotografije romantičarskih prizvuka, gdje je motive usamljenih drveća personificirao, dajući im ljudske osobine usamljenosti i nezaštićenosti, na ovoj aktualnoj izložbi pokazuje fotografije za čije je stvaranje našao inspiraciju u propadajućim tradicionalnim panonskim kućama, koje su odavno napuštene i koje svakodnevno nagriza zub vremena. Tako je fotografirao detalje oronulih, ruiniranih zidova, nadrealističkog ugođaja, gotovo na tragu one fantazije oronulog zida sa kakvim se još prije Drugog svjetskog rata bavio poznati hrvatski slikar Marijan Detoni na svojoj čuvenoj slici -.”Fantazija oronulog zida“.

Zastava

Radi se o Dolenčićevom interesu za ugođaje melankolije, osjećaje tuge i čežnje za proteklim vremenima kakvu ti motivi nose. Ikonografija derutnoga zida nosi i stanovitu fascinaciju predmetom, ali ne u njegovom funkcionalnom već u njegovom metaforičkom značenju. Kroz njegove fotografije čitamo duh patinom obilježenih objekata, duh panonske arhitekture čijim prostorom odzvanjaju melodije prošlih vremena, koje bude osjećaje neizvjesnosti i prolaznosti. Posebnost njegovog pristupa ovim temama ogleda se u njegovoj dubokoj i specifičnoj osjećajnosti i doživljavanju svijeta oko sebe i njegovog istančanog odnosa prema kulturnoj baštini i u tom smislu njegovoj inventivnoj interpretaciji njezina očuvanja putem fotografske slike.

Obje njegove samostalne izložbe kao i sveukupni fotografski opus potvrđuju Dolenčića kao formiranog autora osebujnog stila, prepoznatljive poetike, snažnog, uvjerljivog i dosljednog izričaja i na neki način verificiraju njegovu zrelost kao autora, jer stvaranje samostalnih izložbi i izlaženje s njima u javnost znači da autor posjeduje osobni stav i ima izgrađen umjetnički izričaj kojem znalački prenosi svoju originalnu ideju i jasnu poruku.

Panonska kompozicija II

Davor Dolenčić rođen je 1971.godine. Jedan je od osnivača Fotokluba Čakovec, u kojem je bio kratko vrijeme član njegovog Izvršnog odbora, da bi ubrzo postao njegov potpredsjednik. Svoj rad u klubu posvetio je širenju i edukaciji fotografije, prije svega među mladom populacijom, suradnji sa klubovima i fotografskim kolegama iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske i obavljanjem drugih klupskih zadaća i poslova. Od proljeća ove godine Dolenčić obnaša dužnost predsjednika Fotokluba Čakovec.

Fotografijom se bavi nešto više od osam godina, a intenzivnije i ozbiljnije po svom dolasku u Fotoklub Čakovec. Posebno je vezan za svoj rodni i sadašnji životni kraj – Čakovec i Međimurje, za Lendavu i Prekmurje, pa motive za fotografiranje pronalazi u njima, u svakodnevnom životu i svakodnevnim događanjima. Privlače ga raznovrsni motivi u prirodi, posebno pejzaži, obični ljudi u običnim situacijama, ali neobično kadrirani i uhvaćeni u nekim posebnim i neobičnim trenucima, zatim arhitektura, život na ulici, akt fotografija i drugo. Bavi se i studijskom, eksperimentalnom i konceptualnom fotografijom.

Panonska kompozicija V

Fotografira da bi učio i uči da bi fotografirao i pronicao u značaj i ulogu fotografske slike. Tako je formirao svoje buduće fotografsko opredjeljenje i svoj autorski rukopis. Njegov likovni jezik je prepoznatljivog koncepta, različitog od modernističkih umjetničkih strujanja, kojeg razvija mogli bi reći više unutar samoga sebe, nego pod utjecajima nekih aktualnih kretanja u fotografskoj produkciji. Njime zorno izražava svoje stavove o svijetu i događanjima, svoje misli, ideje, osjećaje i emocije.

Svojim upornim i studioznim radom u ovom relativno kratkom vremenskom razdoblju stvorio je tematski raznovrstan i stilski širok autorski opus zanimljivih fotografija, iz kojeg s najboljim djelima, selektivno i vrlo promišljeno sudjeluje na izložbama fotografije. Zapaženo je njegovo učešće na skupnim izložbama, a posebno na žiriranim – natječajnim izložbama u Hrvatskoj i šire u svijetu u kojima ostvaruje zapažene uspjehe.

Vinko Šebrek
Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

Crna slika

Panonski kolorit IV

Zmaj

Podijeli ovo