Isle of Skye, Trotternish (2/6)

Oprostio sam se od obale Elgola, valjalo je krenuti put sjeverne strane otoka.
Vozim vijugavim otočnim cestama više gledajući okolne prizore nego cestu. Izazov je kad nekoliko ljudi putuje zajedno uskladiti svačije želje i potrebe, pa čak i kad se radi o ljudima vrlo sličnih interesa poput naših.  Morali smo se suzdržavati od fotografiranja jer bi nam do Portreea trebalo tjedan dana. No unatoč suzdržavanju zastajkujem svakih nekoliko kilometara jer prizori vrijedni bilježenja samo iskaču pred nas.

Strukture u zaljevu

Trčimo, veselimo se, iskačemo iz automobila poput dječaraca svaki put kad uočimo zanimljiv motiv. Vrlo smo kolegijalni pa kad je samo jedan od nas zainteresiran za fotografiranje nekog motiva, stajemo na par minuta kako bi mu se utažila fotografska glad. No ubrzo bi i ostatak ekipe, navodno nezainteresiran, izašao i krenuo fotografirati.

Škotska idila

 

Raj na zemlji

Čak i kad pred sobom ne bi vidio ništa dovoljno zanimljivo da zaustavim auto i izađem fotografirati, to ne bi vrijedilo za retrovizore koji bi otkrivali krajolik iza naših leđa s pogledom poput ovog  na planinski lanac Cuillins.

Cuillins planinski lanac
Cuillins planinski lanac

Širokokutni objektiv ovdje je bio preširok pa sam  odlučio kroz teleobjektiv snimiti  panoramu od sedam vertikalnih snimaka. U traženju još ponekog motiva za oko mi je zapela šiljata stijena Old man of Storra koja se u daljini probijala kroz oblake.

Old man of Storr

Nastavili smo put do Portreea a nakon okrepe i odmora dalje prema sjeveru, do Staffina. Put nas vodi uzduž impresivnog grebena Trotternish na kojem se nalaze dvije točke od posebnog interesa za pejzažnog fotografa. Riječ je o već spomenutom vrhu Old man of Storr i području Quiraing s istoimenim prijevojem no o njima u nekom od idućih nastavaka ovog serijala.

Kasno poslijepodne stigli smo na sjeverni vrh poluotoka i prije odlaska u istraživanje nove lokacije valjalo je pronaći pogodno mjesto za kampiranje. Tu se Ivan opet iskazao. Kamp je postavljen i mogli smo se posvetiti traženju najbolje pozicije za jutarnje fotografiranje. Upoznavanje lokacije od presudne je važnosti za nastanak dobre fotografije pejzaža. Ponekad me samo nekoliko koraka može dijeliti od vrhunske fotografije. I ne samo to, na poznatom mjestu osjećam se smireno i opušteno. Kad poznajem lokaciju i dođem dovoljno rano, bez žurbe i stresa mogu slušati i gledati, upijati krajolik oko sebe i dozvoliti da doživljeno oblikuje moje misli a time i buduću fotografiju.

Penjem prema vrhu strmog brežuljka , prvom od dva koja ću pregaziti prije no što pronađem pravo mjesto za fotografiranje izlaska sunca. Već s tog vrha bilo je jasno da je lokacija pun pogodak, no trebao sam prići bliže. Stigavši na željeno mjesto, potvrdio sam svoja promišljanja o jutarnjoj poziciji i  u glavi sam već imao vrlo jasnu viziju fotografije koju želim snimiti. Litice koje su se uzdizale visoko iznad mene upravo su žudjele da ih zabilježim kada ih nježno pomiluju prve zrake jutarnjeg sunca. Držite fige da ujutro vrijeme bude kako treba 😉

Sjeverna litica Quirainga

Naravno, trebalo je okinuti i zajedničku fotku jer bez nje kao da nismo bili tamo 🙂

Dječaci 😉

Kako nisam nosio stativ na ovu šetnju, fotoaparat sam namjestio na torbu čija stabilnost nije ulijevala povjerenje a nisam htio da mi se oprema otkotrlja nizbrdo pa stoga moj zabrinuti pogled 🙂

Usred ničega

Odlučio sam da je ovo dobro mjesto za jutarnje fotografiranje pa sam još malo prošetao okolicom i polako krenuo natrag u zavjetrinu kampa.

U kampu večera pa spavanac no prije toga obavezna provjera i potraga za krpeljima kojih na otoku ima u izobilju. Aha, evo jednog. Moj prvi (i jedini) škotski krpelj. Kratko vrijeme sam još brinuo nisam li kojeg fulao no ubrzo me svladao umor te sam utonuo u san.

Čudesno kako je lako ustati kad ideš raditi nešto za svoj gušt 🙂  S Ivanom se spuštam do automobila, dvjestotinjak metara od kampa. Budimo Antuna no on nije oduševljen izostankom oblaka tako da prema poziciji za fotografiranje krećemo sami. I Siniša je, naravno, spavao u svom šatoru. Iako strme, lako svladavamo padine na našem putu. Čim smo se uzdigli nekoliko metara iznad kampa vjetar se pojačao i nije se namjeravao zaustaviti.

Škrti na riječima, zauzimamo svoje pozicije. Postajemo usamljenici, posvećeni ostvarivanju vlastitih vizija. Mjesec je još na nebu. Prizor me asocira na slavnu fotografiju Ansela Adamsa „Moon and Half dome“ . Znam da nema baš sličnosti no asocijacija mi ne izlazi iz glave. Prva kompozicija koju sam isprobao bila je vertikalno orijentirana s krupnijim planom litice uz koju se nalazi mjesec no ona nije na pravi način dočaravala masivnost i snagu stjenovitih litica. Od nekoliko fotografija i različitih kompozicija odluka je na kraju pala na ovu.

Mjesec nad liticom

Dan se polako budi i svjetla je sve više. Počinju se gomilati oblaci s oceana. Sretan sam jer se moja prognoza pokazala točnom (Antune, sorry J) no i zabrinut jer bi mogli upropastiti izlazak. Prve su ih zrake sunca sramežljivo počele bojati i njihovi sivo-plavi tonovi počinju kliziti preko purpurnih u crvene i ružičaste. More odgovara na nebeski izazov te u stopu prati promjene boja  a ni zemlja ne ostaje dužna pa i ona počinje izranjati iz tmine otkrivajući paletu smeđih i zelenih tonova.

Prvo svjetlo u oblacima
Prvo svjetlo u oblacima

 

Pogled prema sjeveru

Vjetar me šiba dok željno iščekujem trenutak izlaska sunca.  Iako sam ga doživio nebrojeno puta, svaki put mu se veselim kao da je prvi J Izašlo je Njegovo Veličanstvo Sunce. Promatram ga tek trenutak jer glavni razlog zbog kojega sam sada ovdje je na suprotnoj strani. Baš kako sam se nadao i očekivao, strme litice sjale su prvo narančastim pa zlatnim sjajem dok su oblaci užurbano jurili iznad njih s oceana prema kopnu. Duga ekspozicija u ovakvoj situaciji je logičan odabir jer će duže otvoren zatvarač omogućiti da senzor upije više svjetla iz, još uvijek u sjenu utopljenog, prednjeg plana. Brzo kretanje oblaka također će ostaviti svoj trag u obliku linija preko cijelog neba. Mirna, čvrsta i postojana stijena te nedostižni, nedodirljivi i promjenljivi oblaci tvore kontrast koji je pojačan narančastom i plavom bojom. Ti se kontrasti po mom mišljenju donekle i pobijaju jer je mirna stijena obojana nemirnom naranđastom a nemirni oblaci umirujuće plavom.

Vatrena litica

Pogledom se vraćam prema Suncu i prije nego će ga stići oblaci uspijevam snimiti još samo jednu fotografiju.

Sunce i stijena

Ivan mi se ponovo pridružio. Još neko vrijeme šutke promatramo nebo. On vjerojatno kao i ja, zahvalan za ovo prekrasno jutro. Oblaci su se spojili s obzorom. Spremamo se vratiti u kamp no iznenada se u oblacima otvara pukotina za još jedan čin u vječnoj igri Prirode. Zrake sunca prosule su se kroz zavjesu oblaka u metalno sivo more učinivši da na par minuta zaiskri i pretvori se u zlato. U daljini, jedva primjetna u ovoj veličanstvenoj predstavi, morskom se površinom valjala ribarica nakon cjelonoćnog ribolova u hladnim vodama Atlantika.

Sunčeva lepeza

Pitam se jesu li i izmoreni ribari barem djelomično uživali u ovom prekrasnom prizoru.

Dan je počeo savršeno a još nismo ni krenuli prema novom odredištu. Kasnije će se ispostaviti da će to biti Neist Point sa slavnim svjetionikom, no o tome u idućem nastavku.

Comments

comments


About Davorin Mance

Zaljubljenik u pejzažnu fotografiju i predavač na radionicama Osnove digitalne fotografije , Pejzažne fotografije i Photoshop radionici. Član je Fotokluba Čakovec od 2009. a 2015. izabran je na fukciju predsjednika FKČK. Do sada je jednom izlagao samostalno i nekoliko puta na zajedničkim izložbama članova Fotokluba Čakovec. Dio je uredništva svih do sada, pod okriljem fotokluba izdanih knjiga.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *