Isle of Skye, Neist Point (3/6)

Nakon fotografski intenzivnog jutra pokupili smo stvari te krenuli cestom uz
sjevernu i zapadnu obalu otoka prema Uigu, malom ribarskom naselju i važnoj luci kojom je Skye povezan s vanjskim otocima. Putem nas je pratilo mahom oblačno vrijeme uz povremenu rosulju. Vrijeme i lagani umor razlog su što nisam baš fotografirao tog prijepodneva. I inače sam fotografirao puno manje nego što sam očekivao prije odlaska na put. Opremio sam se dodatnim karticama i baterijama, no bespotrebno. Vjerojatno i zato što sam nastojao što više doživljaja iskusiti svim osjetilima, a ne se koncentrirati samo na vizualnu komponentu. Osim toga, na ovakvom putovanju treba brinuti o puno drugih stvari osim fotografiranja. Mjesto za kampiranje, hrana, voda, higijena – neke su od potreba koje moraš zadovoljiti svaki dan, a u to treba ukomponirati fotografiranje koje opet ima svoje zakonitosti i procese. Već sam u prethodnim nastavcima ovog foto-putopisa naglasio važnost istraživanja lokacije. Istraživanje lokacije i promišljanje o budućoj fotografiji ponekad znaju biti vrlo vremenski zahtjevni procesi i neće baš svaki dan ići sve po planu. No dosta kukanja, vjerojatno vas zanima što je dalje bilo.

Jedno od većih iznenađenja putem bila je potpuno funkcionalna telefonska govornica uz cestu, usred ničega. Naravno da smo morali odraditi foto-session.

Telefonska govornica

 

Oceanska panorama

Nakon toga, veći dio dana nisam fotografirao. Već spomenuto oblačno nebo i povremena kiša pratili su nas do podneva. Navratili smo u Uig, prešli prvi put prijevoj Quiraing, ali bez zadržavanja, obavili dnevnu rutinu u Portreeu te krenuli put Neist Pointa. Na ruti nam se našao i dvorac Dunvegan, prijestolnica klana MacLeod, no cijena ulaznica od 13 funti bila je previsoka za naše skromne budžete.

Poznata prirodna atrakcija u blizini dvorca srećom je besplatna, pa smo se počastili pogledom na čuvene Macleod’s Tables, dvije planine ravnih vrhova. Ni ovdje nam vremenske prilike nisu išle na ruku, no naziralo se skoro poboljšanje, tako da smo bili optimistični u vezi sljedeće lokacije.

Macleod’s Tables

Poslijepodne stižemo na čuveni Neist Point. Parkiralište je na samoj lokaciji otprilike dvjestotinjak metara od litica s kojih puca na daleko poznati pogled. Pošto je sunce još uvijek visoko, provodimo vrijeme u šetnji obilazeći moguće pozicije za fotografiranje.

Popodne na Neist Pointu

Mnogobrojnim betonskim stubama i prilično strmim stazama spuštamo se prema svjetioniku uživajući u toplini popodnevnoga sunca. Vjetar je umjereno jak, a loša je vijest da se potpuno razvedrilo. Takav razvoj situacije nisam očekivao, no do zalaska se stvari mogu promijeniti.Vraćamo se prema autu. Nakon snimanja nekoliko video-sekvenci za Mitsubishi Hrvatska ostaje dovoljno vremena za popodnevni odmor. Dolazak većeg broja vozila tjera nas iz automobila. Užurbanim korakom krećem prema liticama s kojih namjeravam fotografirati, no tamo je već hrpa ljudi. Svi odreda oboružani fotografskom opremom, čekaju da snime zalazak. U maloj sam neprilici jer je dosta teško pronaći slobodan dio terena koji omogućava neku smislenu kompoziciju. Nakon nekog vremena uspijevam u tome, no sad ne smijem mrdnuti da mi ju netko ne „preotme“ 🙂  Čudna situacija u kojoj se još nisam našao.

Neist Point u zlatni sat

Osvrćem se oko sebe i ne mogu vjerovati. Poput ptica, hrpa ljudi „ugnijezdila“ se oko mene. Žamor i zvukovi zatvarača nadjačavaju čak i dosta jaki vjetar. Ivan ne voli takve situacije i iz protesta odbija snimiti nešto što bi iole podsjećalo na već tisuću puta viđeni kadar. Razumijem ga, no tko zna kad ću ponovo biti ovdje.

Gužva u šesnaestercu

Pokušavam se u svom razmišljanju distancirati od klasičnoga pogleda na ovu scenu. Promatram svjetlo. Nježno je, nestvarnih boja, poput dječje slikovnice. Vjetar je ojačao. Jureći preko otoka izvlači vlagu iz tla, sabija ju u krpice izmaglice da bi ju bez milosti, preko ruba litice, izbacio iznad oceana gdje bi se nenadano raspršila. Svjetlo se ovdje sporije mijenja. To može biti zamka jer je teže uočiti suptilne promjene, zato valja biti stalno na oprezu. Naprežem osjetila, nastojim vidjeti sitne razlike u intenzitetu i boji kako koja krpa magle proleti ispred sunca. Ti komadići magle jedva su zamjetni na fotografijama koje gledam na ekranu fotoaparata stoga odlučujem produžiti ekspoziciju. Stavljam ND1000 filtar (smanjuje količinu upadnog svjetla za deset cijelih ekspozicijskih koraka, 10 blendi) i pritišćem okidač. Iako u zavjetrini, dodatno moram zaštiti fotoaparat od udara vjetra kako bih spriječio njegovo potresanje, a time i neoštru sliku. Nakon minute čekanja pojavljuje se slika na stražnjem ekranu fotoaparata. Samozadovoljni osmijeh razvlači mi se licem.

Lude boje zalaska

Procjenjujem da je do zalaska ostalo još deset do petnaest minuta i da ću, potrčim li malo, stići spustiti se bliže svjetioniku. A dole mir, tišina. Nigdje žive duše. Čak ni vjetra nije bilo. Mirno sam pripremio sve za fotografiranje i uživao. Pomislio sam: „Od tolikog broja ljudi koji su danas ovdje, nitko osim mene neće snimiti ni sličnu fotografiju.“ Tužno. Prevališ put čak iz Kine ili Japana, dođeš na drugi kraj svijeta, mučiš se s fotografskom opremom i onda snimiš fotografiju koju si mogao skinuti s Interneta. Srećom pa ja nisam takav.

Svjetionik Neist Point

 

Pogled na svjetionik

Mrak polako prekriva krajolik. Na parkiralištu, novi nas poznanik Norbert iz Njemačke, poziva u svoj kamper na pivo. Takav se poziv ne odbija, no ni mi nismo loši gosti pa donosimo i nešto svojih zaliha. Udari vjetra bivaju sve jači i učvršćuju našu odluku da noć provedemo u automobilu na parkingu. To će ionako, bar što se mene tiče, biti vrlo kratka noć. Namjerio sam se, naime, fotografirati krajolik Neist Pointa obasjan mjesečinom. Prognoza je obećavala vedro nebo s tek ponekim oblakom. Mjesec pun, svijetli poput ulaštenog dukata. Negdje nakon dva sata iza ponoći izlazim prema lokaciji za fotografiranje. Ostatak ekipe ostaje u autu. Vjetar se od večeri još pojačao. Na sebi imam obučeno gotovo sve što sam ponio na put. Mislim da mi ni metak ne bi mogao ništa. Sretan sam jer su se moje želje i nadanja obistinile. Prekrasan pogled pružio mi se pred očima. Pjevušio sam, prkosio vjetru, a hladnoću nisam ni zamijetio.

Neist Point okupan mjesečinom

Klik, klik, klik, smireno se nižu ekspozicije, kao mantra odzvanjaju ušima ti slatki metalni zvuci. Krajičkom oka primjećujem Antuna. Unatoč mraku vidi se da je vidno raspoložen viđenim. Razmjenjujemo par riječi pa se vraćam svojoj mantri, klik, klik, klik. S količinom svjetla i vjetar dodatno jača. Napravit ću još nekoliko snimaka pa lagano prema automobilu.

Prije svitanja

 

Neist Point – panorama

 

Jutro na Neist Pointu

Dolazim do parkirališta, no pažnju mi privlači zid magle koji se niz litice na suprotnoj strani zaljeva urušava prema moru. Taj maglopad završava netom nakon ruba litice raspršujući se i ne dotičući morsku površinu.

Maglopad 🙂

Umoran i željan šalice tople kave penjem se prema automobilu gdje me čeka poziv na kavu k Norbertu. Savršen kraj prekrasnog jutarnjeg fotografiranja. Što reći dragom Norbertu nego: “Danke Deutschland.” Nakon ugodnog ćaskanja uz kavicu u toplom kamperu polazimo za Portree.

U idućem nastavku noćimo na moćnom Quiraingu.

 

Comments

comments


About Davorin Mance

Zaljubljenik u pejzažnu fotografiju i predavač na radionicama Osnove digitalne fotografije , Pejzažne fotografije i Photoshop radionici. Član je Fotokluba Čakovec od 2009. a 2015. izabran je na fukciju predsjednika FKČK. Do sada je jednom izlagao samostalno i nekoliko puta na zajedničkim izložbama članova Fotokluba Čakovec. Dio je uredništva svih do sada, pod okriljem fotokluba izdanih knjiga.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.