Isle of Skye, Elgol (1/6)

Isle of Skye, otok magle i oblaka. I danas, više od šest mjeseci nakon putovanja, pokušavam pronaći riječi kako bih opisao doživljaj bivanja na tom otoku. Smješten uz zapadnu obalu Škotske, pruža svoje prste prema vanjskim otocima i Atlantskom oceanu, zove raširenih ruku da ga se posjeti. Gledano kroz prizmu pejzažnog fotografa, Isle of Skye jedno je od poželjnijih i uzbudljivijih mjesta. Njegov geografski položaj i geološki postanak oblikovali su čarobno mjesto prepuno fotografskih motiva, neoskvrnuto ljudskim zahvatima u prirodu, na što nisam navikao u rodnom Međimurju. Želja, čežnja i iščekivanje praćeni uzbuđenjem i ekstazom rezultirali su zadovoljstvom i neizmjernom srećom. Ako vas je to asociralo na nešto drugo, niste daleko od istine, i to tako barem pet puta u deset dana ;). Osjećaji su to koji su se izmjenjivali i nadopunjavali tijekom putovanja na svakoj lokaciji koju smo posjetili u svom krstarenju uzduž i poprijeko otoka. Tih dana najmanje mi je važna bila hrana, više mi je značilo pivo u pubu, a živio sam za fotografiranje.

Elgol s čarobnim pogledom na Sgurr Alasdair, najviši vrh na otoku, prva je stanica moga prisjećanja. Ivan (Ivan Šardi), naš izviđač, kuhar i dobri duh putovanja, pronašao je prekrasno mjesto za kampiranje. Njegova pjesnička duša i fotografsko promišljanje o lokaciji, uz veliko iskustvo u divljem kampiranju, jamčilo mi je da ćemo spavati na prekrasnom mjestu. Srce mi je užurbano  lupalo (djelomično i zbog dva ruksaka opreme 😉 koja sam nosio) kako smo se približavali mjestu za kampiranje, a pogled na prekrasan krajolik se sve više otvarao. Osmjeh od uha do uha, koji uzgred budi rečeno nije silazio s mog lica do kraja putovanja, pretvorio se u glasni usklik sreće. Sunce u svojoj dugoj putanji prema počinku zlatnim svjetlom obasjalo je strme litice ponad Elgola učinivši cijeli krajolik bajkovitim. To je bilo toliko lijepo da sam se morao podsjetiti da bi tu ljepotu valjalo i zabilježiti.

Padine iznad Elgola

Poznavanje vlastite fotografske opreme (kakva god ona bila) ovdje je od presudne važnosti . Kada poznajete fotoaparat do točke da on postane dio vas, tada bez previše muke i razmišljanja viđeno pretačete u slike kakve želite.  Uz navedeno, koliko god bili iskusni fotografi, uvijek ćete trebati vremena za upoznavanje lokacije, kako u fizičkom, tako i metafizičkom pogledu. Osobno, iako sretan snimljenim fotografijama, smatram da sam tek drugog i trećeg dana boravka na otoku počeo osjećati kako nam se frekvencije sinkroniziraju, da počinjem osjećati kako „diše“.

Elgolski zalazak

Sunce u zalasku palilo je oblake nad planinom, a sveprisutni vjetar vrpoljio se oko mene šapćući: „Dobrodošao, ovo je tek djelić onoga što slijedi na tvom putovanju.“ Nastavio sam fotografirati istovremeno neizmjerno uzbuđen i duboko miran. To je taj trenutak, Zen je postignut, sve je mirno i sve je u kaosu.

Vatreno nebo
Cuillin pred počinak
Cuilins pred počinak

 

Moj dobar prijatelj Davor (Davor Žerjav) nedavno je u svom tekstu napisao „Svijet je kaos. Fotografija je red.“ Te rečenice, iako ih tada nisam bio svjestan, točno opisuju proces oblikovanja fotografskih slika u mojim mislima, prije no što ću pritisnuti okidač fotoaparata i trajno ih zabilježiti.

Od tolikog dovođenja svijeta oko mene u red, umorio sam se jako, što bi stariji Međimurci rekli „kak črna mati zemla“. Prva noć u šatoru nakon maturalca u osnovnoj školi i to skoro tri tisuće kilometara od doma. Nije mala stvar, no ne stignem previše razmišljati o tome već tonem u slatki san.

Mislim da nikad kraće nisam spavao, a i ne sjećam se da sam ustao odmorniji i raspoloženiji za fotografiranje. Iz šatora sam se iskobeljao puno prije izlaska. Malo sam bauljao po padini tražeći mjesto za fotografiranje. Oblačno nebo prije zore dalo je nagovijestiti da od sunčanog izlaska neće biti ništa, no to ovdje ne znači mnogo budući da se vremenske prilike mijenjaju praktično svakih pola sata.

Dobro jutro Ivek

Silazim niz strminu na stjenovitu obalu. Ivan mi se pridružuje.  Stijene su goleme. Migoljimo između njih poput mrava pazeći pritom na vrlo skliske dijelove prekrivene morskom travom.  Osjećam se izgubljeno. Gledam, a ne vidim. Željeni kadrovi nikako se ne uobličavaju iz gomile stijena i ostatka krajolika koji me okružuje. Pokušavam sve što mi pada na pamet, iako toga u tom trenutku i nema baš previše. Panika. „Stani, smiri se“ govorim si. „Ovo je normalno jer si na dugo željenoj lokaciji, a tek je prošlo nekoliko sati od dolaska uključujući i spavanje.“

Snaga prirode

.

Pogled na Sgurr Alasdair

Exif podaci iz slikovnih datoteka govore da je prošlo gotovo sat vremena od odlaska na obalu do bilježenja prve fotografije kojom sam djelomično zadovoljan. Zatim još više od pola sata do druge.

Priča za zapadne strane

Umorilo me to, dosta za sada. Ivan već hita skuhati kavu. Vraćam se prema šatoru ne sluteći da se opraštam od ove obale na duže vrijeme. Nekoliko mjeseci kasnije još imam osjećaj da je to kratko druženje s obalom Elgola ostalo nedorečeno. Mnoge mogućnosti nisu okušane i neka su pitanja ostala visjeti u zraku.

U sljedećem nastavku: Trotternish ridge, moćni zid sjevera.

P. S.

Naslutili ste iz teksta da na ovom putovanju nisam bio sam, stoga evo popisa svih nigdjezemskih dječaka koji su ovo putovanje učinili nezaboravnim.

Ivan Šardi, web, facebook

Siniša Golub, web, facebook

Antun Cerovečki, web, facebook

Davorin Mance, web, facebook

 

Comments

comments


About Davorin Mance

Zaljubljenik u pejzažnu fotografiju i predavač na radionicama Osnove digitalne fotografije , Pejzažne fotografije i Photoshop radionici. Član je Fotokluba Čakovec od 2009. a 2015. izabran je na fukciju predsjednika FKČK. Do sada je jednom izlagao samostalno i nekoliko puta na zajedničkim izložbama članova Fotokluba Čakovec. Dio je uredništva svih do sada, pod okriljem fotokluba izdanih knjiga.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.