Legendarni hrast Adam

ADAM_sken plus dorada

 

Godina 2011. proglašena je Međunarodnom godinom šuma, pa je bilo prikladno da ustanove za zaštitu prirode i ekološke udruge dostojno i prikladno obilježe tu godinu. Šume imaju višestruki značaj i čovjeku pružaju nebrojene usluge kojih često nismo dokraja svjesni. Današnjim generacijama manje je poznata činjenica kako je zavičajni prostor Međimurja sve do prije stotinjak godina bio pokriven iskonskim hrastovim prašumama. A onda je nadošla devastacija biblijskih razmjera …

Izvor fotografije: Ljudevit Marđetko, Čakovec

Pripremajući prigodnu publikaciju sa “šumskom” tematikom, u fokus mi je došla fotografija iz privatne zbirke Ljudevita Marđetka, umirovljenog nastavnika matematike iz Čakovca. Ta je fotografija prethodno već bila objavljena kao ilustracija određenih Marđetkovih autorskih tekstova na temu Murščaka, prirodnog kompleksa uz Muru u donjem dijelu Međimurja, od Domašinca pa nizvodno. No, u Međunarodnoj godini šuma, ta je fotografija trebala narativni kontekst, svojevrsno obrazloženje i analizu. Jer, bez obzira što svaka fotografija govori više od tisuću riječi, ovu fotografiju bilo je potrebno lokalno (zavičajno) kodirati, pojasniti motiv koji prikazuje i dati mu ekohistorijski značaj. Usput i objasniti važnost same fotografije za ekohistoriju Međimurja.

Ova vrijedna ekohistorijska fotografija prikazuje rušenje legendarnog hrasta ADAMa koji je 1925. godine srušen na području današnje Orehovice. Snimljena u maniri fotografskih zapisa pomoću kojih znanstvenici rekonstruiraju osvajanje američkog Divljeg Zapada i deforestaciju sjevernoameričkog kontinenta biblijskih razmjera, ova fotografija dokazuje kako je ista sudbina zadesila i šume Međimurja, i to u trenutku kad Međimurje prestaje biti Feštetićev veleposjed i kad se cjelina tog posjeda počinje cjepati na desetke tisuća manjih parcela koje prelaze u vlasništvo ekološki nepismenih i gladnih višečlanih međimurskih obitelji. Simbolički, ova fotografija prikazuje nadmoć čovjeka nad prirodom. Ta, pogledajte samo koliko je “ljudina” bilo potrebno da sruše i dokrajče jedno jedino stablo! Metaforički pak ova fotografija prikazuje početak kraja ekološke cjelovitosti područja između Mure i Drave, početak ere u kojoj međimurske šume više neće biti u stanju proizvesti dostatne količine kisika čak niti za lokalno stanovništvo. U knjižici pod naslovom “Od prašume do Regionalnog parka Mura-Drava” (ISBN 978-953-56136-1-9) koautor Ljudevit Marđetko piše: Legendarni hrast Adam bio je star oko 500 godina. Njegovo deblo je iz šume vuklo sedamnaest pari volova, a po cesti do pilane još šest pari konja!

Možemo li si predočiti tu karavanu volovskih i konjskih snaga?!? Postoji li danas u Međimurju takvo stablo?!? Jesmo li sada svjesniji kako nam je izgledao zavičaj prije samo stotinjak godina?

Uživanje u estetskom doživljaju i meditaciju nad ovom fotografijom prepuštam čitatelju. Ono što ovdje ističem je nemjerljiva vrijednost ove fotografije, bez koje bismo teže pojmili složeni proces degradacije kojim je s lica zemlje i zavičaja izbrisana izvorna hrastova prašuma. Sve ono što je uslijedilo nakon 1930-ih godina samo je dodatno zabijalo čavao u lijes divljine na ovim prostorima. Zato, kad danas čujete da je priroda u Međimurju (ili, što se toga tiče, bilo gdje u urbaniziranoj Europi) NETAKNUTA, znajte da taj atribut nije prikladan onome što nas okružuje. Priroda je ovdje već odavno taknuta, kroz radnje koje prikazuje ova fotografija i druge slične radnje poduzete pod egidom općeg razvoja. Sjetite se tada te fotografije, ikone nestalog vremena i taknute prirode međimurskog zavičaja.

 

PS: Da vam olakšam, na stablu i uz stablo srušeg Adama postrojena je galerija od ukupno 26 likova. Natpis “Adam” urezan je oštrim predmetom ili iglom naknadno  – da li na ondašnji “negativ” ili na fotografsku ploču, ili pak na prvotnu izrađenu fotografiju koja se onda umnažala u tko-zna-koliko primjeraka, da bi početkom novog milenija (2002. godine) izašla iz privatnog albuma Ljudevita Marđetka i do danas postala nezaobilazna kao gradivo za rekonstrukciju prirodoslovne prošlosti Međimurja.

Comments

comments


About Siniša Golub

Fotografijom se bavim od 1994. godine, paralelno i zaštitom prirode, što sam magistrirao 2015. (Management of protected areas). Fotografiram zaštićena područja na putovanjima i u rodnom zavičaju. Strast mi je otkrivati stare fotografije koje otkrivaju izgled negdašnjih krajolika i otvaraju drukčije vidike na isti prostor.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.