Širac i ništa drugo?

Nedavno sam kolegu iz kluba koji najradije fotografira pejzaže odvraćao od ideje da  proda svoj teleobjektiv. Jasno je da se lako začarati širokoutnim objektivom i jedinstvenim pogledom koji nam on pruža.

No, koliko god se taj pogled činio jedinstvenim s vremenom nam kadrovi postaju poprilično isti, gdje god bili. Nešto (ponekad bilo što) u prednjem planu, pa onda nekakav srednji plan s refleksijom u vodi ili nekakvim poljem nečega pa zadnji plan s obiljem oblaka i lijepim svjetlom niskog sunca. Mnoge moje fotografije jesu upravo ovakve i ne vidim ništa loše u tome, ali isključivim korištenjem širca limitiramo se i kreativno (više ne vidimo ništa što nije dovoljno široko za njega) i sužavamo si mogućnosti na raznim lokacijama.


U mom ruksaku su tri objektiva koji pokrivaju žarišnu duljinu od 10 do 300mm. Najčešće naravno koristim 10ak milimetara, no ima mjesta gdje je to jednostavno preširoko i i gdje me ta žarišna duljina ograničava.

Nisam morao mnogo kopati po arhivi, nedaleko od Čakovca je planina Ravna Gora na kojoj sam s kolegama iz kluba često fotografirao. S obzirom na konfiguraciju terena (Na vrhu ja plato, ispod kojeg se planina okomito spušta. I onda par stotina metara niže su pitoma sela) širokokutni objektiv je jednostavno preširok i fotografije nastale njime su prepune prostora koji je u pravilu nezanimljiv a ono što je zanimljivo je premalo i preudaljeno.

20 mm

Primjer prvi, sunce je zalazilo, nad dolinom je lebdjela niska naoblaka koja ipak nije zatvarala pogled u podnožje. Ova fotografija je već na 20mm žarišne, dakle okrenuo sam zum na svojoj sigmi 10-20 do kraja. Kadar nije loš, svačega ima na fotogafiji, zalazećeg sunca, siluete planina i stabala u prednjem planu, čak se naziru kuće u dolini. Na fotografiji ima mnogo elemenata no ni jedan nije onako do kraja izražen.

38mm

Promjenom objektiva (28-70) i žarišne duljine na 38mm, već pričamo malo drugačiju priču. Sunce je izraženije, jer je naravno veće u kadru. Od prednjeg plana nam je ostao samo mali trokut koji nam služi za dodatno naglašavanje dubine. Podnožje planine i kuće se već jasnije naziru, i time što su veće i postaju manje prema oblacima koji se valjaju nad njima.  Nekako su ti kontrasti jači i fotografija je dinamičnija.

70mm
Zumiranjem na 70mm, došli smo do prave čarolije, kontrasta hladnih i toplih boja, pomalo bajkovit zimski prizor.

Kao što možete vidjeti iz ove tri fotografije, dobro bi bilo da na lokaciji uvijek  isprobate sve objektive koje imate, iako možda već kadar i imate u glavi. Isprobavanjem ćete možda vidjeti i napraviti fotografiju koju i niste planirali. Najgore je kad dođete negdje i shvatite da vam je objektiv jednostavno preširok i da kadrove koje vam lokacija nudi s njim jednostavno ne možete zabilježiti.

Ukoliko ste se i vi dvoumili ili možda troumili, treba li vam (za pejzaže) još koji objektiv osim širokokutnog, nadam se da se više ne mučite. Odgovor je svakako, da, treba vam.

Comments

comments


About Filip Lučin

Fotografijom se aktivno bavim od 2007. g. Pejzažna fotografija mi je strast i zadovoljstvo, a usto volim dijeliti znanje koje stječem na terenu, prateći literaturu i druge fotografe. Član sam fotokluba od samih početaka. Tajnik kluba od 2009. Također sam jedan od predavača na radionicama Osnova digitalne fotografije, te na pejzažnim radionicama. Do sad sam sudjelovao u više skupnih izložaba te sam imao samostalnu izložbu "Četiri godišnja doba" u Gimnaziji Čakovec. Član uredništva u knjigama u izdanju fotokluba.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *