Fotografski motiv, pejzaž bez neba.

Pejzaži bez neba - 12 mm

Navikli smo da se fotografije pejzaža sastoje od nekoliko planova i kao završni začin, odnosno zadnji plan bude nebo prošarano oblacima. Noćno će nebo ako već nemamo oblake obično ukrasiti zvijezde ili mjesec.

Ako nam je nebo prazno, često ćemo ga na fotografiju uključiti samo u tragovima. Promišljajući o tome, zapitao sam se kada se odlučujem za fotografiju pejzaža bez neba, a da to nije intimni pejzaž ili detalj poput slapa ili polja s makovima, nego nešto što bi mogli nazvati većim pejzažom. Naravno i ti detalji koje sam napomenuo jesu dio pejzaža i jesu fotografije pejzaža, no nekako je logično da fotografirajući ih ne uključujemo nebo i ostale elemente.

Prošetao sam kroz prošlogodišnju arhivu i odlučio potražiti nekoliko fotografija na koje nisam uključio nebo i napisati vam a tako pojasniti i sebi zašto sam se odlučio baš za takve kadrove.

Fotografija na vrhu ovog članka nastala je na jesen u kanjonu Kamačnik u Gorskom Kotaru. Svi koji ste bili u kanjonima znate da nailazimo na problem velikog dinamičkog raspona scene jer je nebo mnogo svijetlije od dna kanjona. Na dan kad sam ja bio tamo, bio je melankoličan, sivkasti dan pa uključivanje neba ionako nije bila neka opcija.  U povratku s kraja, odnosno izvora Kamačnika primjetio sam ovo zanimljivo stablo kore prekrivene mahovinom koje je kao starac ruke, pružilo svoje čvoraste grane iznad zelene i bistre vode.  Da bi u kadar uključio nebo, morao bih se spustiti niže, izgubio bi se pogled na vodu a stablo bi dobilo sasvim drugi karakter i priča o starcu više ne bi držala vodu. Ovu fotografiju napravio sam širokokutnim objektivom na 12mm.

Pejzaži bez neba - 28mm

Još jedna scena iz kanjona Kamačnika. Ovakvim kadriranjem i dalje relativno širokokutnim objektivom (28mm) odlučio sam prikazati put pokriven crvenim otpalim lišćem  u kontrastu s još uvijek zelenim rastlinjem kao prednji plan maglici koja se lijeno vukla preko vode. Uključivanje neba ovdje bi tražilo puno širi objektiv što bi značilo da bih se morao ili spustiti mnogo niže i puteljku i maglici nad vodom dati mnogo manje prostora ili pak se odmaknuti više unazad no time bi na fotografiji jako umanjio i veličinu i značaj puteljka i maglice koji sam im dao ovakvim kadriranjem.

Pejzaži bez neba- 92 mm

Kadar je, usudio bih se reći kamen temeljac dobre fotografije. Od njega sve kreće i nastavlja se ostalim elementima, na ovoj fotografiji kadrom sam želio prikazati pomalo bajkovitu atmosferu u kojoj je vinograd sitan, brijeg blago zaobljen a kuća i stablo iza nje omaleni u odnosu prema šumi u pozadini. Pogledate li pažljivo, vidjet ćete i nekoliko osoba koje šeću puteljkom ispod šume. Fotografija je nastala u brežnom djelu Međimurja, a koristio sam teleobjektiv postavljen na 92mm. Nažalost, samo nekoliko minuta sam zakasnio da mi svjetlo zalazećeg sunce oboja cijelu šumu. Neuključivanjem neba ispričao sam vam ovu priču. Jer, da sam u fotografiju uključio i brijeg koji se uzdiže u pozadini i nebo iznad njega, vinograd bi postao žutozelena mrlja, kućica postala minijaturna a šuma u pozadini bi postala šumarak i to više ne bi bilo to.

Pejzaži bez neba 3 - 300 mm

Isključivanjem neba želio sam postići apstraktniji izgled ovog jesenskog dana u vinogradu. Naime, da sam u kadru ostavio nebo osim što fotografija ne bi bila više toliko o linijama i plohama, puno jasnije bi dobili i osjećaj veličine kadra koji je pred vama. Ova fotografija je nastala koristeći teleobjektiv žarišne duljine od 300 mm.

Pejzaži bez neba - 2 -300 mm

Za kraj sam ostavio ovu fotografiju zabilježenu također na 300mm, koja prikazuje put s jedne strane omeđen drvenim kolcima koji preko brežuljka vodi u tamnu šumu kojoj nisko sunce osvjetljava debla stabala. Širim kadriranjem koje bi uključilo i nebo izgubilo bi se mnoštvo detalja, od onih na ogradi do obasjanih grana u šumi. Sve bi postalo sitnije, a time i nejasnije i nezanimljivije.

Kada sam u uvodu napisao da sam tražio šire pejzaže, mislio sam na ovakve koje ipak imaju nekakve prednje i stražnje planove (osim možda apstraktnog vinograda) koji opisuju više toga u pejzažu a ne neki detalj.

Na ovih pet fotografija možemo vidjeti da sam nebo izbjegavao tamo gdje je  bilo nezanimljivo ili problematično za bilježenje ili na položajima gdje su mi se pružali širi, otvoreni pogledi gdje bi se širokokutnim objektivom i uključivanjem neba potpuno izgubila priča. Stoga je na tri od pet fotografija korišten telobjektiv s kojim sam zahvatio manji komad širokog pejzaža.

Comments

comments


About Filip Lučin

Fotografijom se aktivno bavim od 2007. g. Pejzažna fotografija mi je strast i zadovoljstvo, a usto volim dijeliti znanje koje stječem na terenu, prateći literaturu i druge fotografe. Član sam fotokluba od samih početaka. Tajnik kluba od 2009. Također sam jedan od predavača na radionicama Osnova digitalne fotografije, te na pejzažnim radionicama. Do sad sam sudjelovao u više skupnih izložaba te sam imao samostalnu izložbu "Četiri godišnja doba" u Gimnaziji Čakovec. Član uredništva u knjigama u izdanju fotokluba.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *