Damir Hoyka: Fotosofia, jedna fotografska filozofija

Autor: Damir Hoyka
Fotosofia, jedna fotografska filozofija
Izdavač: Studio grafičkih ideja, Zagreb
Godina izdanja: 1996.
Jezik: hrvatski
Br. stranica: 92
Uvez: meki, 20,5 x 14 cm
ISBN: 953-6092-14-X
Područje: teorija fotografije
Kazalo/Indeks: ne
Cijena: Nepoznata.Pročitajte članke o drugim naslovima u foto-lektiri
                     107_resize_300

_____________________________________________

logo_foto_lektira

PišeDavor Žerjav (autor knjiga Promišljati fotografskiKôd fotografske slikeLICA i Kreativna makrofotografija)

O knjizi: Fotosofia, jedna fotografska filozofija

Nedavno sam od prijatelja dobio na dar malenu knjižicu Damira Hoyke „Fotosofia, jedna fotografska filozofija“ koju sam znao viđati na mrežnim stranicama knjižara-antikvarijata na kojima sam tražio knjige o fotografiji s kojima bih se počastio. Moram priznati da na tu knjigu nisam obraćao previše pažnje, jer sam nekako mislio da mi ne bi bila zanimljiva, no kako sam zbog pristojnosti poklonjenu knjigu krenuo proučavati, odmah sam uvidio da sam bio nepotrebno i neopravdano nezainteresiran prema Hoyki (vjerojatno sam zbog senzacionalizma i površtnosti masovnih medija izgradio potpuno krivu sliku o autoru, što me, naravno, ne opravdava jer sam se mogao i malo dublje interesirati). Bilo kako bilo, nakon prvoga čitanja eseja objavljenoga u knjizi „Fotosofia“ potpuno sam promijenio svoje mišljenje o Hoyki. U pozitivnu stranu.

Autorova je knjiga filozofski esej o fotografiji nastao na temelju njegovih vlastitih višegodišnjih razmišljanja o stvaranju, kako sam kaže, kompaktnog misaonog sustava kojim će biti u stanju odgovoriti na niz pitanja tipa „Tko?, Što? Kako? Zašto?“ koja su mu se tijekom pokušaja stvaranja umjetničke fotografije i njezinog promatranja nametala. Taj je njegov esej o fotografiji zametak rada koji započinje i uspješno već godinama provodi kroz edukativne seminare jer njegov je cilj širiti znanje o fotografiji, što je na našim područjima (barem što se fotografije tiče) nažalost rijetkost.

Esej je sastavljen krajnje jednostavno i čisto – sastoji se od uvodnoga teksta u kojem se definiraju temeljni pojmovi fotografsko-filozofskoga sustava „Fotosofia“ i nakon njega slijedi četiri poglavlja: 1. O fotografiji kao mediju, 2. O umjetničkom fotografu, 3. O umjetničkoj fotografiji kao djelu i 4. O fotografskoj publici. Cijeli je tekst pisan na vlastitome iskustvu koje Hoyka temelji na fotografskoj praksi, na dobrom poznavanju povijesti filozofije (koju i ja sâm smatram najvažnijom od svih znanosti) i, čini mi se, na dubinskom poznavanju tekstova i problematike kojima su se ranije bavili Vilem Flusser, Susan Sontag i Roland Barthes. Slično kao i spomenuti autori, Hoyka ne navodi literaturu, ne poziva se na „autoritete“ i ne navodi bibliografske podatke (jer tvrdi da su misli koje navodi u eseju hipotetičke i vrlo osobne). Postavljenim definicijama oduzima ulogu općevažećih pravila i omogućuje čitatelju da sam dalje istražuje i razvija svoj vlastiti misaoni sustav. Takav pristup problematici koji ne nudi gotova rješenja, već se bavi istraživanjem i produbljivanjem fotografske, filozofske i umjetničke misli zapravo je najbolji pristup materiji – on nas tjera na daljnje proučavanje i mišljenje. Zbog vrlo zanimljivog koncepta eseja u nastavku ću taksativno navesti materiju i pitanja kojima se Hoyka bavio u svojem eseju.

U uvodnome dijelu autor definira pojmove bitka, čovjeka, artesofia efekta, umjetnosti, umjetnika, umjetničkoga djela, fotosofia efekta, umjetničke fotografije i umjetničkoga događaja. Ti se pojmovi u daljnjem tekstu ne pojašnjavaju dodatno, već se njima operira kako bi se odgovorilo na niz pitanja koja su postavljena u tematskim poglavljima.

U prvome se poglavlju (fotografija kao medij) odgovara na pitanja: Zašto postoje mediji?, Koja je svrha postojanja fotografije?, Kako se javila potreba za fotografijom kao medijem?, Koje su osnovne karakteristike fotografije kao medija?, Koje značajne razlike u odnosu na ostale medije uzrokuju specifično fotografske karakteristike?

U drugome se poglavlju (umjetnički fotograf) odgovara na pitanja: Koje karakteristike odlikuju umjetničkog fotografa?, Što podrazumijevam pod razvijenošću duhovnog bića?, Ako osoba razvijenog duhovnog bića osjeća želju za fotografskim izražavanjem, koje talente treba posjedovati da bi joj to bilo moguće?, Može li se, i u kojoj mjeri, razvijati talent za fotografsko zapažanje i izražavanje?, Možemo li osobi razvijenog duhovnog bića koja se želi fotografski izraziti, a za to je i talentirana, dati fotoaparat u ruke i očekivati seriju umjetničkih fotografija?, Zašto X treba poznavati povijest fotografije? (X je umjetnički fotograf), Kako biti siguran u neosporivost originalnosti svoje fotografske ideje u svijetu u kojem se dnevno otisnu tisuće stranica fotografija?, Koje su posljedice autorova ustrajavanja na uvijek istom stilu fotografskog izražavanja?, Je li posjedovanje svih karakteristika umjetničkog fotografa u današnjim društvima garancija uspjeha u bavljenju umjetničkom fotografijom?, Kako slijedi put od nastajanja ideje do njene realizacije?, Koji je utjecaj umjetničke inspiracije na stvaralaštvo umjetničkoga fotografa?, Koje su odlike fotografsko-filozofskoga sustava i koji je smisao njegove izgradnje?, Zašto se opisani sustav ne zove filozofski ili filozofsko-fotografski?, Je li fotografova sloboda programirana mogućnostima njegovog fotoaparata?, Kakav je utjecaj afektivnih duševnih stanja na fotografsku kreativnost?

U trećem se poglavlju (umjetnička fotografija kao djelo) odgovara na pitanja: Što je fotografija kao djelo?, Je li fotografija denotativni ili konotativni kompleks informacija (je li moguće točno određenje fotografiji inherentnog pojma/ideje)?, Koji stil fotografije omogućuje sudjelovanje svih konstitutivnih dijelova umjetničkog događaja u dovoljnoj mjeri da bi došlo do nastanka umjetničke fotografije?, Postoje li objektivna mjerila kojima bismo mogli procijeniti koja je od promatranih fotografija umjetnička i ustvrditi koja je od njih najkvalitetnija?

U četvrtome se poglavlju (fotografska publika) odgovara na pitanja: Tko je fotografska publika?, Treba li publika u umjetničkoj fotografiji tražiti što je autor želio reći?, Što kod umjetničke fotografije uzrokuje neuobičajeno veću cijenu gotovog „proizvoda“ u odnosu na vrijednost utrošenog materijala?, Koja je uloga fotografske kritike?

Sva su ta postavljena pitanja kroz njegov esej potvrda da se Hoyka dubinski zanima za problematiku svrhe, vrijednosti i usavršavanja fotografije kao sredstva umjetničkog izražavanja i istraživanja.

Esej autor zaključuje ovom rečenicom: „Umjetnička će fotografija izgubiti smisao postojanja kada se čovjek stopi s Apsolutom – kada postane savršen.“ Poentiranje na taj način pokazuje i smisao autorova djela – ono je namijenjeno čovjeku koji je nesavršen i putem umjetnosti traga za savršenom ljepotom, dobrotom i istinom, tj. idealima. Knjigu toplo preporučujem svakome fotografu koji želi izbjeći površnost u svome radu i svakom promatraču fotografije koji želi naučiti čitati fotografiju.

O autoru: Damir Hoyka

Damir Hoyka studirao je umjetničku fotografiju na Hohschule für angewandte Kunst in Wien (prof. Eva Choung-Fux). Od 1985. je slobodni profesionalni fotograf. Godine 1991. dobiva status slobodnog umjetnika (ZUH). Bio je predavač Photoworkshopa Hrvatskoga Fotosaveza, a danas vodi svoju vlastitu radionicu, tj. napredni seminar za fotografe Fotosofia. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Objavio je više stotina, većinom umjetničkih i primijenjenih, fotografija u raznim sredstvima masovnih komunikacija, izdao tri knjige fotografija i nagrađivani SF-roman Xavia. Dobitnik je više nagrada i član mnogobrojnih stručnih žirija za fotografiju. Rad mu se zasniva uglavnom na reklamnoj (portretnoj) i fine-art fotografiji. Živi i radi u Zagrebu.

Linkovi:

Damir Hoyka

Fotosofia

Comments

comments


About Davor Žerjav

Davor Žerjav je član Fotokluba Čakovec od 2009., zaljubljenik u fotografiju, autor knjiga "Promišljati fotografski", "Kôd fotografske slike", "LICA" i "Kreativna makrofotografija" te pokretač Edukativne biblioteke Fotokluba Čakovec i biblioteke Fotomonografije Fotokluba Čakovec. U klubu u suradnji s kolegom Sinišom Ludašem - Pixinom vodi radionicu Portretna fotografija, s kolegom Davorinom Manceom vodi radionicu Praktična reklamna fotografija, i Ljetnu školu fotografije za djecu. Bavi se studijskom i portretnom fotografijom. http://davorzerjav.from.hr/

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.