Max Juhasz: Jarun

Autor: Max Juhasz
Jarun
Izdavač: Kadar 36, Zagreb
Godina izdanja: 2013.
Jezik: hrvatski / engleski
Br. stranica: 132
Uvez: meki, 22,5 x 20 cm
ISBN: 978-953-57655-0-9
Područje: fotografska monografija
Kazalo/Indeks: ne
Cijena: 120,00 kn.Pročitajte članke o drugim naslovima u foto-lektiri.

www.maxjuhasz.com

            606_resize_300

_____________________________________________

logo_foto_lektira

PišeDavor Žerjav (autor knjiga Promišljati fotografskiKôd fotografske slikeLICA i Kreativna makrofotografija)

O knjizi: Jarun

Već nekoliko dana neprestance uživam u prvoj knjizi našeg zagrebačkog fotografa Maxa Juhasza, premećem je po rukama, listam crno-bijele stranice, promatram slike, promišljam o njima. Na stranu što smo Max i ja dobri prijatelji, na stranu što je, nažalost, morao proći kroz gadna razočaranja prilikom porođajnih muka oko namicanja sredstava za izdavanje knjige, na stranu što je odabrao neovisnog i malog izdavača (dijelimo sličnu sudbinu, sic!) – nisu to glavni razlozi mojem ushićenju. „Jarun“ je prije svega jedna od malobrojnih i rijetkih autorskih monografija umjetničke fotografije koje ćemo susresti u Hrvatskoj (pogotovo danas). Naša kulturna elita i mašinerija time pokazuje svoj maćehinski odnos prema fotografskoj umjetnosti. Već samim time „Jarun“ zaslužuje pažnju fotografske i kulturne javnosti.

No, da ne bi „ispalo“, Juhaszova je knjiga vrhunsko djelo. Svoju je knjigu uredio sam uz pomoć još trojice renomiranih fotografa: Janka Belaja, Zorana Đorđevića i Stanka Abadžića. To što su vrhunski fotografi (a ne samo grafičari) imali svoje „prste“ u uređivanju knjige vidljivo je od samih korica, preko formata, tipografije pa sve do rasporeda Maxovih slika-odabranica. Knjiga je u pravom smislu biser našeg izdavaštva. Naklada od 500 numeriranih primjeraka (moj je 127/500) neće ići u reizdanje i to će s vremenom još podići vrijednost te knjige.

Format knjige izvrstan je okvir za leica-format fotografija koje je Max odlučio smjestiti van centra formata u dimenzijama 12 x 18 cm za pejzažnu orijentaciju i u nešto manjim dimenzijama 10-tak fotografija portretne orijentacije. Dakle, svaka od 120 reproduciranih fotografija ima svoju stranicu. Fotografije se sadržajno vežu uz zagrebački Jarun i raspoređene su kronološki (od zore do večeri), sadržajno, značenjski, a dvije susjedne stranice uvijek prikazuju neku sadržajnu ili likovnu analogiju ili kontrast u fotografskim slikama koje reproduciraju. Papir je kvalitetan 170-gramski kunstdruck, uvez mekani, šivani. Max je u tipografiji koristio font zaštitnog znaka Jaruna (Bauhaus-tip).

Knjiga nije opterećena tekstom, ima ga svega par stranica – autorov vlastiti uvod na hrvatskom i engleskom jeziku, kratki opis dokumentarno-fotografskog projekta koji je proveden 2012. te životopis na klapnama korica. Razgovarao sam s Maxom prije samog čitanja uvodnog teksta te mi je objasnio da nije htio angažirati kunst-historičara ili likovnog kritičara jer o svojim fotografijama upravo on može napisati najprimjereniji tekst – naposljetku, on samog sebe i svoje fotografije poznaje najbolje. Osim toga – htio je iskreni tekst, a vjerujte mi, taj tekst je jedan od najneposrednijih i najiskrenijih koji sam imao prilike čitati u fotografskim monografijama. Studium teksta je naravno Maxova namjera da čitatelj dobije jednu smislenu sliku autorove motivacije koja ga je vodila kroz dnevna snimanja tijekom ljeta 2012. Taj je dio teksta ležeran i neopterećen stručnim izrazima iz sfere fotografske teorije. Ima, međutim, i jedan dio teksta koji me snažno bocnuo (punctum). „Malo čekam. Mladić uzima još jednu ležaljku s uredno složene hrpe i počinje je nositi. Prinosim tražilo fotoaparata oku i kadriram u hipu, oblačno je, loše svjetlo. Nekako imam osjećaj da se loše osjećamo sva trojica. Okidam. Jedan snimak. Dovoljno. Je li mi pobjegao horizont? Vjerojatno. Jebeš horizont.“ Piknula me rečenica „Jebeš horizont“ što zbog same riječi koja je dovoljno ekspresivna da vuče pažnju na sebe, a pogotovo i sama izjava kako mu je pobjegli horizont toliko univerzalno beznačajan (a prema teoriji i dobroj fotografskoj praksi bi trebao biti značajan) – Max zapravo daje svoj art statement, izjavljuje da je u potpunosti neopterećen i slobodan u fotografskom izražavanju. Ta se njegova iskrenost najbolje zrcali u njegovim slikama – ta je iskrenost i neposrednost razlog, povod i gorivo našeg višegodišnjeg prijateljstva.

Crno-bijele fotografije bez pojedinačnih naslova u knjizi su raspoređene kronološki u odnosu na doba dana – od rane zore do sutona. Perspektivno zahvaćaju široke prostore zbog upotrebe 28-milimetarskog širokokutnika, a Juhasz ponekad prilazi blizu ljudima i životinjama pa su te slike blago perspektivno izobličene što im daje dodatni šarm i prizvuk duhovitoga što i ocrtava autorov karakter. Uglavnom su centralno komponirane, većinom blagog gornjeg rakursa i ako uklapaju horizont, on je najčešće blizu gornjeg ruba kadra. Autorova namjera je prikaz događanja na tlu, prikaz ljudi na Jarunu. Čovjek je redovito prisutan u kadru – ili neposredno kao motiv, ili posredno kroz autorovu sjenu ili kroz neki predmet izrađen ljudskom rukom (čamac, automobil, bazen, most). Na većini Maxovih fotografija bačena sjena igra važnu ulogu likovno-fotografskog izraza – autor voli oštro svjetlo jer mu omogućava kreativno izražavanje. Rubove kadra koristi vrlo smjelo i slobodno i ponekad vrlo oštro svraća pozornost na svoje motive. Susjedne stranice funkcioniraju kao diptisi – fotografije su uvijek na neki način povezane, pokatkad i vrlo duhovito (npr. instalacija golemog kita s jedne strane i gašenje žeđi na fontani-vodoskoku s druge strane; gospođa s kćerkom koja konzumira pivo iz boce i protivi se snimanju s jedne strane i dvojica mladih momaka koji besramno gase žeđ Staropramenom i Panom). Svaka se pojedinačna fotografija, svaki se diptih i cijeli slijed svih fotografija i malih unutarnjih serija mogu dugo analizirati i vizualno i sadržajno. I stalno se otkriva nešto novo. Novo o Jarunu, novo o autoru. Ono što je meni najviše zapelo za oko je neposrednost i iskrenost autorova izraza.

Knjigu svakako preporučam nabaviti – vjerojatno će zbog promocija biti rasprodana do kraja godine i onda neće biti dostupna za osobnu uporabu.

O autoru – Max Juhasz

Max Juhasz rođen je 1967. u Vukovaru, starom baroknom gradu na rijeci Dunavu. Fotografirati počinje 1991. za vrijeme rata u Hrvatskoj. Fotografski senzibilitet izgradio je uz pomoć knjiga o fotografskoj umjetnosti, proučavajući radove velikih majstora fotografije i slikarstva, gledajući filmove te posjećujući razne izložbe i fotografska predavanja. U radu najviše se koristi jednostavnim fotoaparatima s filmom. Izlagao je samostalno i na mnogobrojnim skupnim izložbama. Portfolio mu je objavljivan u uglednim domaćim i inozemnim časopisima te online-magazinima za umjetničku fotografiju. Osnivač je i član kolektiva Kadar 36 te član Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU). Živi i radi u Zagrebu.

www.maxjuhasz.com

Comments

comments


About Davor Žerjav

Davor Žerjav je član Fotokluba Čakovec od 2009., zaljubljenik u fotografiju, autor knjiga "Promišljati fotografski", "Kôd fotografske slike", "LICA" i "Kreativna makrofotografija" te pokretač Edukativne biblioteke Fotokluba Čakovec i biblioteke Fotomonografije Fotokluba Čakovec. U klubu u suradnji s kolegom Sinišom Ludašem - Pixinom vodi radionicu Portretna fotografija, s kolegom Davorinom Manceom vodi radionicu Praktična reklamna fotografija, i Ljetnu školu fotografije za djecu. Bavi se studijskom i portretnom fotografijom. http://davorzerjav.from.hr/

2 comments:

  1. U potpunosti se slažem s opisom Maxove knjige. Izvanredno djelo. Užitak za gledanje ( i čitanje ) pogotovo nakon gomile beskrajno oštrih, tehnički perfektnih, a istovremeno emotivno praznih internetskih slikovnica. Preporuka: gledati sliku po sliku, polako, guštajući i promišljajući.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.