Fotografski motiv, sunce izađe i zađe…

 DSC_3650
Kao što ste iz naslova možda mogli pogoditi, danas u kuharici pišem o izlascima i zalascima sunca.
Nekima klišej da ne može biti veći, nekima gotovo i jedino doba dana kad fotografiraju. Iako su obje strane (ponekad) u pravu, ipak je priča mnogo kompleksnija nego što se čini. Što je to u zalascima i izlascima što nas toliko fascinira? Koje su zamke fotografiranja izlazaka i zalazaka sunca te nekoliko praktičnih savjeta pročitajte u nastavku članka.

Htio bih na početku raskrstiti s klišejem. Danas kad milijuni ako ne i milijarde ljudi svake sekunde stvaraju fotografije sa svim mogućim i nemogućim napravama, gotovo svaki motiv mogli bi prozvati klišejom. Mačke, pse, oblake, ljude na ulici, tratinčice na livadi, slučajne prolaznike koji se reflektiraju u gradskim izlozima, lijepe mlade dame čija su lica utopljena u plitkom bokehu, itd, itd. Svi ti motivi se javljaju dovoljno često da bi ih mogli, onako, potezom ruke sve strpati u klišej i baciti u koš.

No to ne bi bilo fer, jer u moru istih motiva ima ogroman broj fotografija autori kojih su itekako ispekli svoje znanje i uložili mnogo truda, znanja i vizije  u dobivanje istih. Koji god motiv bio na njima.

Što se tiče onih koji ne fotografiraju (pejzaže) izvan zlatnih sati i vremena izlaska moje je  mišljenje da i druga vremena u danu također nude itekeko dobre mogućnosti fotografiranja, (već sam pisao o tome), samo treba malo drugačije promišljati kadrove i svjetlo. Ali, iskreno, nisu daleko od istine, nešto je posebno u tih nekoliko vatrenih trenutaka na početku ili kraju dana.

DSC_5827
A što?
Teško je to plastično objasniti, jer početak i kraj dana svatko doživljava drugačije, neki rijetko vide izlaske, neki zalaske, neki hodaju svijetom bez i da ponekad pogledaju u nebo. Ja mogu reći da nerado ustajem u gluho doba noći da bih stigao negdje na vrijeme da pričekam izlazak sunca. Ali, mogu reći da gotovo svaki od tih rijetkih izlazaka pamtim, što zbog fotografija koje sam napravio, što zbog samog osjećaja kad se svjetlo krene mjenjati od svijetlo plave plavog sata prema svim mogućim varijacijama ljubičaste, narančaste, žute i crvene. Kombinacijama koje nikad, ali baš nikad nisu iste, jer ovise o mnogim faktorima, od geografske lokacije, doba godine, nadmorske visine, vlage u zraku, količine smoga, o oblacima i još mnogim, mnogim stvarima. Ista je stvar sa zalascima sunca, no njih mnogo više ljudi doživljava (no, pitanje je da li ih i vidi) jer ipak živimo u društvu koje liježe mnogo poslije zalaska sunca, pa je zato i veća šansa da smo negdje vani kad sunce krene prema horizontu.

Svakome bih preporučio da s vremena na vrijeme svjedoči jednom izlasku i zalasku, s fotoaparatom ili bez. Ako ćete biti bez fotoaparata, preporučam omiljeno piće, dobro mjesto za sjesti s lijepim pogledom na mjesto zalaska ili izlaska. I samo uživajte u predstavi koje će vam sunce zajedno s plesom oblaka prirediti u tih zadnjih pola sata dana, ili pak pak onih prvih!

 DSC_5819
No, kako čitate pejzažnu kuharicu na portalu Fotokluba Čakovec, pretpostavljam da ćete ipak radije fotoaparatom bilježiti onu već najavljenu predstavu. O kadriranju, korištenju flitara, odabiru objektiva već smo pisali, pa prošvrljajte kuharicom do članka koji vas zanima, poveznicu sam zalijepio tri linije iznad. Smile

Zamke fotografiranja izlaska/zalaska su vjerojatno svima poznate. Zbog velikog dinamičkog raspona scene kojeg sunce stvara, početnici će najčešće dobiti fotografiju gdje je sve pretamno, osim one male narančaste ili crvene loptice koju zovemo sunce. Ili pak će se desiti drugi ekstrem, pa će krajolik biti pravilno eksponiran ali će nebo zajedno sa suncem izgoriti i završiti u ništavilu digitalne bjeline.

DSC_4450

Ima više načina da se te zamke izbjegnu. Prvi bi bio korištenje gradacijskih ND filtara da smanjimo dinamički raspon na fotografiji, tj. da potamnimo nebo. Drugi način može biti da radimo dvije fotografije, s tim da na jednoj pravilno eksponiramo tamne dijelove scene, na drugoj svijetle pa onda nakanadno na računalu spojimo te dvije fotografije u jednu. Možemo raditi i HDR od nekoliko fotografija, no to je način koji najmanje preporučam jer se ljudi često zaigraju s klizačima u programu za izradu HDRova pa dobri kadrovi budu uništeni lošom obradom. No, i sâm sam s vremena na vrijeme koristio HDR obradu koja može dati pristojne rezultate ako smo pažljivi s obradom.

 DSC_5289_91

Što se kadriranja tiče, stvari su relativno jednostavne. Ako koristite širokokutni objektiv, vjerojatno ćete željeti prikazati dubinu prostora na fotografiji. Imate li zanimljiv prednji plan (refleksija, stijene, biljke ili nešto zanimljivo) horizont ćete složiti bliže gornjoj trećini fotografije. Ako je nebo jako zanimljivo, prepuno oblaka, tada ćete horizont spustiti niže, bliže donjoj trećini, sa možda samo pokojim elementom pejzaža.  Ako koristite teleobjektiv, možete približiti sunce, napraviti ga puno većim te uključiti slojeve pejzaža koji se nalaze između vas i sunca. U ovom slučaju neće biti bitno ako vam krajolik bude taman jer njegove značajke su bitne samo kao silueta, kao kulisa za sunce. Također, ne morate uvijek imati sunce u kadru. Dapače, ponekad se najbolje stvari događaju prije što sunce izađe ili pak nakon što zađe.

DSC_0984

Za kraj još savjet oko pripreme za fotografiranje. Najgore što vam se može desiti da dođete negdje i da shvatite da neće biti ništa od izlaska/zalaska ili pak da shvatite da sunce uopće neće biti na mjestu gdje ste ga zamislili. Prvo što morate znati je kada će sunce izaći/zaći. Ima mnogo programa na mobilnim telefonima koje će nam pružiti tu informaciju, no ja nekako najradije provjerim na stranicama Državnog hidrometorološkog zavoda. Tamo ću također i provjeriti vremensku prognozu za mikrolokaciju koja me zanima.  Za točno mjesto gdje će sunce izaći ili zaći koristit ću program nazvan “The photographer’s ephemeris” koji je besplatan za osobna računala a sa skromnom cijenom za pametne telefone, koji će za svako mjesto na planeti prikazati sve bitne podatke o kretanju sunca i mjeseca. Vjerujem da će tekst o ovom programu uskoro izaći u pejzažnoj kuharici.

DSC_8979

I to je ukratko to. Sad se prisjetite nekog lijepog mjesta i prvom prilikom ga posjetite i zabilježite neki prekrasan izlazak ili zalazak. Uz malo truda dobit ćete jedinstvenu uspomenu daleko od klišeja s početka priče. Imate li još pitanja, pitajte ih u komentarima ispod ovog teksta!

Comments

comments


About Filip Lučin

Fotografijom se aktivno bavim od 2007. g. Pejzažna fotografija mi je strast i zadovoljstvo, a usto volim dijeliti znanje koje stječem na terenu, prateći literaturu i druge fotografe. Član sam fotokluba od samih početaka. Tajnik kluba od 2009. Također sam jedan od predavača na radionicama Osnova digitalne fotografije, te na pejzažnim radionicama. Do sad sam sudjelovao u više skupnih izložaba te sam imao samostalnu izložbu "Četiri godišnja doba" u Gimnaziji Čakovec. Član uredništva u knjigama u izdanju fotokluba.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.