Vilém Flusser: Filozofija fotografije

Autor: Vilém Flusser
Filozofija fotografije
Izdavač: Scarabeus-naklada, Zagreb
Godina izdanja: 2007.
Jezik: hrvatski
Br. stranica: 128
Uvez: meki, 20 x 14 cm
ISBN: 978-953-73-87-04-4
Područje: teorija fotografije
Kazalo/Indeks: da (kazalo pojmova)
Cijena: 100,00 knPročitajte članke o drugim naslovima u foto-lektiri.
      104_resize_300

_____________________________________________

logo_foto_lektira

PišeDavor Žerjav (autor knjiga Promišljati fotografskiKôd fotografske slikeLICA i Kreativna makrofotografija)

O autoru – Vilém Flusser

Vilém Flusser  rođen je 1920. u Pragu, a preminuo 1991. Bio je profesor filozofije i komunikologije na Sveučilištu u Sao Paulu, u Brazilu. Nakon poduže dominacije teoretičara medija i masovne kulture, Flusser svojim originalnim teorijskim pristupom fenomenu medija skreće na sebe pozornost i sve više postaje autoritet suvremene kulture, koji nakon postmodernizma i općeg oduševljenja medijima vraća temu na polazište vezano uz ključno pitanje suvremene kulture. Flusser razmatra pitanja medija kao ono bitno ljudsko koje se opire komercijalnosti i teži kreativnosti. Stoga se njegovi tekstovi u svijetu smatraju dragocjenima za ponovno promišljanje kulture koja je nekritički i euforično prodefilirala Zapadom. Fotografiju smatra toliko značajnim izumom da ju uspoređuje s izumom linearnog (znakovnog) pisma.

Da bismo ilustrirali umnu mapu Flussera, navest ćemo par autorovih riječi iz same knjige Filozofija fotografije: „Pitanje kritike fotografije koju ista treba postaviti fotografiji glasi: u kojoj mjeri je fotografu pošlo za rukom program fotoaparata podvrći svojoj namjeri i pomoću koje metode? I obratno: u kojoj je mjeri aparatu uspjelo fotografovu namjeru prometnuti u korist programa aparata i pomoću koje metode? Na temelju tog kriterija „najbolja“ je ona fotografija u kojoj je fotograf pobijedio program aparata u smislu svoje ljudske namjere, što će reći podvrgao aparat ljudskoj namjeri. Dakako da postoje takve „dobre“ fotografije u kojima ljudski duh pobjeđuje program. Međutim, iz fotografskog univerzuma kao cjeline razvidno je kako programi već sada sve bolje uspijevaju prometnuti ljudske namjere u funkcije aparata. Stoga bi se zadatak svake fotografske kritike trebao sastojati u tome da ukaže na ljudska nastojanja ovladavanja aparatom, kao i na cilj aparata tj. „usisavanje“ čovjekove namjere. Takva kritika fotografije, međutim, dosad nije ostvarena iz razloga koje još valja razmotriti.“

O knjizi „Filozofija fotografije“

Moram odmah na početku ustvrditi (iako si možda neopravdano dopuštam subjektivan pristup) da je velika sreća što je to Flusserovo djelo dostupno hrvatskim čitateljima u hrvatskom prijevodu. Rijedak je primjer da s toliko malo teksta i bez baš ijednog fotografskog primjera netko napiše toliko mnogo i duboko o fotografiji. Djelo je čista teorija fotografije pa ga u velikom luku zaobilaze svi oni koji se za fotografiju zanimaju površno ili oni koje interesira samo tehnika fotografiranja, instant-znanja koja će često biti neupotrebljiva i drugorazredna jer se povijaju programima i unaprijed zadanim algoritmima koji zanemaruju kreativnost u pristupu fotografiji. Možemo postaviti pitanje je li danas uopće potrebna filozofija fotografije, no kao društvenjaku, meni se odgovor nameće sam od sebe. Naravno da je potrebna, kao što je filozofija potrebna u svim drugim područjima ljudskih znanja, vještina i djelatnosti, jer ona se bavi temeljnim pitanjima smisla, svrhe, ona postavlja najdublja i najteža pitanja i neprestano traga za odgovorima. S indignacijom ću (opet subjektivno) apriorno odbaciti svaki olaki pristup području filozofije koji ju podcjenjuje i ruga joj se s pozicije neznanja i površnosti. Flusserova “Filozofija fotografije” jedan je od temeljnih priručnika za svakog ozbiljnog fotografa, ali i za svakog potpunog početnika u fotografiji koji je dovoljno zreo i sposoban pročitati teoretski tekst od stotinjak stranica. Meni osobno ta je knjiga na samom vrhu vrijednosne ljestvice fotografske i teoretske literature.

Podijeljena je na devet poglavlja: I. Slika, II. Tehnička slika, III. Fotografski aparat, IV. Fotografska gesta, V. Fotografija, VI. Distribucija fotografije, VII. Recepcija fotografije, VIII. Fotografski univerzum, IX. Nužnost filozofije fotografije.  U poglavlju „Slika“ autor se bavi teorijskim propitkivanjem fenomena slike, njenim metakodom, magičnošću i odnosom slike i teksta (idolatrija i tekstolatrija). U drugom poglavlju „Tehnička slika“ Flusser na vrlo zanimljiv način progovara o fotografiji kao o tehničkoj slici te ju opisuje temeljito kroz prizmu povijesti tehničke slike od izuma fotografije u 19. stoljeću kroz ostale tehničke slike koje su nastale na temelju fotografije (tiskarska, tj. industrijska, filmska, televizijska), hrabro joj atributirajući njenu neobjektivnost i viši stupanj apstrakcije od tradicionalnih slika nasuprot uvriježenom mišljenju o njenoj objektivnosti. Tehnička je slika promijenila svijet i način na koji to Flusser uviđa i objašnjava naprosto je nevjerojatno britak i jasan. U trećem poglavlju „Fotografski aparat“ naišao sam na do sada najbolju definiciju i razradu pojma aparat s kojom sam se susreo u literaturi. Osim pojma fotografskog aparata Flusser progovara i o drugim (društvenim i ekonomskim) aparatima koji snažno utječu na fotografiju i fotografe te na društvo u cjelini. Potencijalna funkcija da fotografski aparat proizvede informiranu fotografiju (naspram redundantne) razrađena je kroz propitkivanje o odnosu fotografa i programa fotoaparata. Kratko četvrto poglavlje „Fotografska gesta“ proučava ponašanje fotografa oboružanog fotoaparatom i njegovo povijanje programu aparata ili kreativnom pristupu ili borbi protiv tog programa. U petom poglavlju „Fotografija“ Flusser se bavi fotografijom samom, fenomenom kodiranja i dekodiranja fotografije, razlikom između crno-bijele i fotografije u boji i stupnjem apstraktnosti kodova. U šestom poglavlju „Distribucija fotografije“ govori se o distribucijskim kanalima fotografije kao medija te o vrstama fotografije (znanstvena, politička, umjetnička). U sedmom poglavlju „Recepcija fotografije“ autor se bavi prihvaćanjem fotografije među publikom i njenim odnosom prema samoj fotografiji koja je u suvremenom društvu izgubila nekadašnju vrijednost. U osmom poglavlju „Fotografski univerzum“ objašnjava se okoliš postindustrijskog društva informacija i uloge fotografije u njemu, pojašnjava se kako je fotografija i fotografska industrija došla u vlast kapitalista koji su u manjini i kako oni kroz fotografiju upravljaju društvom. Posljednje je poglavlje „Nužnost filozofije fotografije“ zaključak kojim autor pokušava obraniti svoju početnu tezu da je filozofija fotografije nužna da bi ljudi postali svjesni njene moći, sugestivnosti te promjene ponašanja i mišljenja koje je uvjetovala fotografija.

Autor u svom djelu ne navodi citate prethodnih radova na temu fotografije kako bi sačuvao hipotetski karakter eseja. Zato u knjizi nećemo naći bibliografiju.

Pročitajte još članaka iz Foto-lektire.

Comments

comments


About Davor Žerjav

Davor Žerjav je član Fotokluba Čakovec od 2009., zaljubljenik u fotografiju, autor knjiga "Promišljati fotografski", "Kôd fotografske slike", "LICA" i "Kreativna makrofotografija" te pokretač Edukativne biblioteke Fotokluba Čakovec i biblioteke Fotomonografije Fotokluba Čakovec. U klubu u suradnji s kolegom Sinišom Ludašem - Pixinom vodi radionicu Portretna fotografija, s kolegom Davorinom Manceom vodi radionicu Praktična reklamna fotografija, i Ljetnu školu fotografije za djecu. Bavi se studijskom i portretnom fotografijom. http://davorzerjav.from.hr/

One comment:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *