Milan Fizi: Fotografija

Autor: Milan Fizi
Naslov: Fotografija
Izdavač: Epoha / Grafički zavod Hrvatske, Zagreb
Godina izdanja: 1960., 1966., 1977., 1982.
Jezik: hrvatski
Br. stranica: 644
Uvez: tvrdi, 21 x 15 cm, ovitak
ISBN: –
Područje: opći priručnik o fotografiji
Kazalo/Indeks: da
Cijena: 80 – 150 kn (antikvarijat)

Pročitajte članke o drugim naslovima u foto-lektiri.

 

 Milan Fizi: Fotografija

_____________________________________________

logo_foto_lektira

PišeDavor Žerjav (autor knjiga Promišljati fotografskiKôd fotografske slikeLICA i Kreativna makrofotografija)

O knjizi

Hrvatska zaista ima sreću s Fizijevim pedagoškim radom. Rijetko u svijetu, a pogotovo kod nas, susrećemo ljude koji na tako dobar način uspijevaju prenijeti svoje znanje, iskustvo i originalne ideje svojim učenicima tj., u Fizijevom slučaju, čitalačkoj publici koja je i dalje (nakon pola stoljeća) nezasitna i gladna njegovih redaka koje je napisao o fotografiji. Na stranu golema naklada njegove najveće uspješnice, udžbenika i priručnika „Fotografija“ – to je djelo klasik naše fotografske literature. Sama činjenica da naprosto nije bilo mjesta niti potrebe pisanja drugog temeljnog i tako opširnog priručnika o fotografiji na našim prostorima govore u prilog klasičnosti i vrijednosti njegove knjige. U kolokvijalnom je jeziku Fizijeva „Fotografija“ često nazivana fotografskom Biblijom, ne bez razloga; to je zaista knjiga koju mora pročitati i razumjeti svaki fotograf ili fotoamater koji drži do sebe. Naravno, „Fotografija“ nije u pravom smislu sveta knjiga fotografije, temeljena na dogmama i sročena na način da se u njen sadržaj ne smije sumnjati. Johanes Itten, švicarski slikar i pedagog Bauhausa, autor knjige „The Art of Color“ (Umjetnost boje) u predgovoru iste navodi da je knjiga (znanje, iskustvo) učitelja poput kočije na putovanju; ona putnika može vrlo brzo dovesti do željenog mjesta, ali putnik mora sam propješačiti dio puta kako bi došao do najljepšeg mjesta na putovanju. Slično piše i Fizi u svojem uvodu: „Fotoamater može pritiskom na dugme praviti snimke, a sav ostali rad povjeriti stručnjaku. A stručnjak? Za njega je vrijeme empiričkog rada prošlo. Svatko tko danas želi biti majstor u svojemu radu mora fotografiju neprestano pratiti, mora biti njen suputnik, da bi mogao lakše savladati razne probleme s kojima se susreće u praktičnom radu. Isto se to odnosi na one fotoamatere koji se ne će zadovoljiti samo slikanjem „uspomena“ nego od fotografije traže nešto više. Cilj je ove knjige da pomogne i jednomu i drugomu.“
Fizi je svojom „Fotografijom“ pokrio sva područja fotografije koja se mogu pokriti priručnikom tog tipa i opsega. S odmakom od pola stoljeća i uzimajući u obzir da je fotografska tehnika napredovala ipak moramo ustvrditi da dio sadržaja „Fotografije“ više nije aktualan za one koji koriste digitalnu tehnologiju u fotografiranju. Ali, još je uvijek aktivan dio fotografske populacije koji snima na film i vlastitim naporima razvija fotografije u tamnoj komori na „klasičan“, „filmski“, „kemijski“, „analogni“ način. Njima je Fizi neprocjenjiv izvor. Svejedno – iskusni će fotograf uvijek preporučiti Fizija i današnjem digitalnom fotografu. Zašto? Veliki je dio knjige koristan i danas, pogotovo onaj koji se tiče teorije svjetlosti, optike, građe i funkcije fotoaparata, rukovanja fotoaparatom, vrsta svjetlosti, područja fotografije, kompozicije slike, kreativnih postupaka i povijesti fotografije. Važan dio nastavnog plana i programa za zanimanje fotografa na razini srednje škole i akademskog snimatelja na razini diplomskog studija i dalje je klasična filmska fotografija i kemijski postupci u tamnoj komori. Zato „Fotografija“ i dalje opstaje i čita se kao aktualno štivo, ne samo kao djelomično korisna knjiga, već kao cjelina. Kemijski, fizikalni i optički postupci u tamnoj komori mogu djelovati dosta apstraktno ukoliko nemamo prilike isprobati ih u praksi, no Fizi ih u svojoj knjizi opisuje detaljno i postupno pa je sadržaj moguće pratiti i bez praktičnih laboratorijskih vježbi te se na taj način upoznati s osnovama rada u tamnoj komori.
Upravo su jasnoća izražavanja i stil kojim je Fizi pisao, metodičnost i sustavnost u izlaganju, poštivanje načela postupnosti i načela od lakšeg ka težem zaslužni za golemi uspjeh „Fotografije“. Fizi ne trpi površnost i nejasnoću. Ne preže od upotrebe stručnih naziva iz kemije, fizike (optike), teorije likovnih umjetnosti te teorije i prakse fotografije. Ne dovodi u pitanje da fotograf mora poznavati matematičke zakone i formule za mjerenje ekspozicije, razumijevanje otvora blende, određivanje fokusne dužine i vidnog kuta objektiva. Ne sumnja da je poznavanje fizikalnih osobina svjetlosti i kemijskih procesa potrebnih za zapisivanje svjetla ključno teoretsko znanje potrebno za fotografiranje. Ne libi se postavljanja čvrstih estetskih prohtjeva i načela u kompoziciji fotografske slike. Zbog toga Fizi iz današnje perspektive mnogima djeluje kao pripadnik „stare škole“, no zapravo je pripadnik jedne i jedine ispravne škole; one koja je temeljita, sustavna i metodična. U „Fotografiji“ kao da nema nijednog neodgovorenog pitanja, nijedne nejasnoće – sav sadržaj funkcionira besprijekorno i kao neki savršeni mehanizam. Osim pravila, formula, načela i zakonitosti koje spominje u knjizi, potiče i na kreativnost u fotografskom stvaralaštvu te time znatno obogaćuje sadržaj knjige i ona nije tek tehnički priručnik, već i vodič za razumijevanje vizualnog kreativnog procesa fotografiranja i kritičko promatranje fotografske slike.

Milan Fizi: Fotografija

Sadržaj knjige podijeljen je na deset poglavlja. U prvom poglavlju „Svijetlo i kamera“ (90 str.) autor objašnjava fizikalne temelje svjetla, opću teoriju optike i funkciju leće, vrste objektiva i njihova optička svojstva, dijelove objektiva, vrste (tada) postojećih kamera te dodatni fotografski pribor (filtre, sjenilo, tronožac, torbu i sl.). Drugo je poglavlje „Fotografski materijal“ (34 str.) u kojem se detaljno posvećuje filmskom negativu od njegovih temeljnih pojmova (srebro i halogeni elementi, želatina, emulzija, vrste, slojevi i dodaci emulziji, film, fotografska ploča) preko svojstava fotografskog materijala (osjetljivost na svjetlo i boje, vrsta emulzija, gradacija, sitnozrnatost, mogućnost razdvajanja, antihalo, difuzija, mrena, stabilizacija, trajnost i čuvanje) pa sve do primjene negativ materijala. U trećem poglavlju „Tehnika snimanja“ (70 str.) autor se bavi rukovanjem kamerom (izgled dobre snimke, držanje kamere, namještanje udaljenosti, oštrina u dubinu, zaslon, ekspozicija, svjetlomjer, motiv u pokretu, snimanje blizine, predleće, mekoća slike, tehnička snimanja, perspektiva) te vrstama svjetla (danje, umjetno i bljeskavo svjetlo). Četvrto poglavlje „Područja fotografije“ (40 str.) rezervirano je za čovjeka pred kamerom (portret, osvjetljenje, grupne snimke, djeca), brze zahvate (vršna točka zbivanja, žanr snimke, sport, pokret), pokrajine, panorame, građevine i interijere te ostala područja fotografije (životinje, strukture materijala, noćni snimci, serijsko snimanje, fotoreportaža, reprodukcije, reflektografija, mikrofotografija, infracrvena i ultraljubičasta fotografija, rendgensko, podvodno, avionsko i astronomsko snimanje) i na kraju suvremena fotografija. Peto je poglavlje „Kompozicija slike“ (73 str.) i ono je mahom posvećeno likovnim vrijednostima fotografske slike. Kreće se promišljanjem uloge fotografa u fotografiranju (snimatelj i kamera, komponiranje, jasnoća i razumljivost, zašto snimamo, tehnička izvedba, kako vidimo motiv, kompozicija, elementi slike), slijedi tema oko i slika (psihologija slike, crtež slike, grafički elementi, kulisno djelovanje, silhuete, ornamenti) i naposljetku likovni elementi i elementi kompozicije slike te njezin sadržaj; slika i ploha, mjesto snimanja, mir i pokret u slici, raspored linija, tonovi u slici, tri elementa kompozicije (perspektiva, trećine, zakoni proporcije), motiv u slici i sadržaj slike. To poglavlje i danas je jedno od najčitanijih u knjizi. Šesto je poglavlje „U tamnoj komori i fotolaboratoriju“ (198 str.) ujedno najopširnije i najdetaljnije – u njega je ugrađeno najviše Fizijevog stručnog fotografskog znanja zbog specifičnosti rada u tamnoj komori i fotolaboratoriju. Poglavlje u potpunosti pokriva područja: tamna komora, uvod u fotokemiju, razvijanje, fiksiranje, pranje, sušenje, negativ, fotografski papir, kopiranje, povećavanje, toniranje, visoki sjaj, retuš, oprema slike. Fotografu digitalnog doba ono nudi dobar uvid u jedan značajan dio povijesti fotografske tehnike, a može poslužiti kao osnovni priručnik onima koji opremaju svoju tamnu komoru i sami razvijaju filmove i kopiraju ili povećavaju fotografije. U sedmom poglavlju „Posebni postupci u fotografiji“ (26 str.) opisani su kreativni postupci koji su se izvodili na negativu, pozitivu i papiru kao što je crtanje razvijačem, solarizacija, izohelije i sl. te fotomontaža, trikovi i plemeniti tisci. Osmo poglavlje „Projekcija, dijapozitivi, uski film“ (30 str.) bavi se dijapozitivom, stereofotografijom i uskim filmom (tj. osnovama snimanja filma pomoću prijenosne kinokamere). U devetom poglavlju „Fotografija u bojama“ (22 str.) Fizi piše o kolor-fotografiji na razini informacije jer u njegovo vrijeme kolor-fotografija još uvijek nije doživjela svoj puni procvat. Svejedno, na malenom broju stranica nudi relevantne osnovne informacije o boji u fotografiji i na teoretskoj i na praktičnoj razini. Zaključno deseto poglavlje „Put do fotografije“ (9 str.) zapravo je mala kronologija povijesti fotografije. Knjiga sadrži i indeks (kazalo) pojmova što uvelike pridonosi snalaženju u sadržaju.
Knjiga je opremljena crno-bijelim fotografijama i jednostavnim crtežima, skicama, shemama i tablicama koje su funkcionalne i jasne. Težište je ipak dano tekstu.
Zašto je ova knjiga dobra? Preživjela je svoje vrijeme i nadživjela autora, čita se i danas i preporučuje kao temeljna literatura za učenike i studente fotografije te za amatere. Području fotografije pristupa vrlo temeljito i detaljno, bez straha od korištenja matematike, fizike, kemije, povijesti i teorije likovne umjetnosti. Pisana je čistim i jasnim stilom, uz logično, postupno i razumljivo iznošenje materije. Traži od čitatelja poznavanje opće kulture i traži upućenost u osnove matematike, fizike i kemije što je zapravo i potpuno opravdano: fotografija nije samo igra i zabava, opuštajuća aktivnost – ona je i struka, tehnička i kreativna disciplina koja traži znanje i razvijanje umijeća. Ujedno, ova je knjiga i potvrda statusa fotografije u drugoj polovici XX. stoljeća – ona je imala važno mjesto u tehnici i kulturi tog doba. Zato bih ju preporučio zaista svakome koga fotografija istinski zaokuplja.

Milan Fizi – životopis

Milan Fizi rođen je 1904. u Pakracu. Nakon rata završava Trgovačku školu u Zagrebu. Kao aktivni planinar i skijaš već dvadesetih godina počinje snimati prirodu i pejzaže. Unutar turističkog društva „Prijatelj prirode“ osniva fotosekciju. Oko 1930. počinje se baviti i filmom. Od 1935. godine zastupnik je i demonstrator najpoznatijih europskih tvornica foto-opreme i materijala. Fotoklubu Zagreb pridružuje se 1934. i postaje dijelom kruga zagrebačke škole fotografije. Izlaže između 1934. i 1952. godine. Osim na kreativnom izložbenom planu Fizi se ističe kao jedan od naših istaknutih pedagoga: od 1948. do 1972. radi kao nastavnik fotografije, optike i filma na Optičkoj školi, Kinematografskom tehnikumu, Obrtnoj školi te Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Autor je brojnih stručnih članaka i knjiga; objavio je više od 800 napisa među kojima se ističe knjiga „Fotografija“ (doživljava nekoliko izdanja po 10 000 primjeraka). Pokretač je „Male foto biblioteke“ od 18 knjižica s ukupnom nakladom od oko 360 000 primjeraka. Bio je i kolekcionar fotografija i raznih fotografskih predmeta koje je darovao Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Umro je 1976. u Zagrebu.
Poslužit ćemo se riječima Zdenka Kuzmića kako bismo Fizija približili jednim intimnim portretom: „Milan Fizi pripada generaciji fotografa koju doista možemo smatrati tvorcem najljepšeg što se dogodilo u razvoju naše fotografije. Pripadnik zagrebačke škole, odredit će svoj interes kao neprestanu borbu za sliku, onu fotografsku, čistu i jasnu, koja ima jasnu poruku. Umjetnik, pedagog i pisac — lijepi dar prirode jednom čovjeku. Cijeli život vezao je uz fotografiju, stvarajući slike koje i danas doživljavamo kao nešto posebno i istraživalački zanimljivo. Slike su to njegova odnosa prema životu, prepune toplih poruka i želje da i naš život učini bogatijim i ljepšim. Sve što je iza sebe ostavio doživljavamo kao veliki spomenar, kao zbirku uspomena na vrijeme i događaje koje je bilježio kamerom za neko drugo sutra. Prisjećanja su to na njegovu vitalnost, na njegove želje da nam dočara prostore i vrijeme, otkrivajući i uvodeći nas u ambijente koji su svakodnevno bili predmetom njegova interesa. Kao pravi predstavnik svoje generacije nastojao je, na gotovo komorni način, evocirati vrijeme, a pritom biti jedan od promotora izraza koji je hrvatsku fotografiju uveo u veliku svjetsku obitelj fotografske umjetnosti.
Uživajući u ljepoti prirode, u njezinu prenošenju na druge, u nesebičnu darivanju vlastitog talenta i dosega naučenog, pretvorio je svoj svijet u novu pozornicu. Pozornica je to pravoga života, ponekad gruba, ponajviše lijepa, ali nadasve zanimljiva i vrijedna.“

Comments

comments


About Davor Žerjav

Davor Žerjav je član Fotokluba Čakovec od 2009., zaljubljenik u fotografiju, autor knjiga "Promišljati fotografski", "Kôd fotografske slike", "LICA" i "Kreativna makrofotografija" te pokretač Edukativne biblioteke Fotokluba Čakovec i biblioteke Fotomonografije Fotokluba Čakovec. U klubu u suradnji s kolegom Sinišom Ludašem - Pixinom vodi radionicu Portretna fotografija, s kolegom Davorinom Manceom vodi radionicu Praktična reklamna fotografija, i Ljetnu školu fotografije za djecu. Bavi se studijskom i portretnom fotografijom. http://davorzerjav.from.hr/

One comment:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *